Samo nekoliko dana nakon što se oko drvenog mosta na ulazu u Stari grad Čakovec podigla prašina u javnosti, stiže obrat – most se obnavlja, a Grad Čakovec i Muzej Međimurja razgovaraju o njegovu ostanku na postojećoj lokaciji.
I upravo taj detalj otvara najveće pitanje cijele priče: ako je most moguće obnoviti i ako postoji mogućnost da ostane tamo gdje se nalazi, zašto se do tog rješenja nije došlo prije nego što je javnost morala reagirati?
Prošli tjedan građani su dobili dojam da je sudbina mosta već gotovo odlučena i da je uklanjanje najizglednija opcija. Umjesto jasnog odgovora i pravovremenog dogovora institucija, otvorila se rasprava o tome tko je nadležan i tko je odgovoran.
Sada, kada Muzej kreće u obnovu, a Grad traži način da most ostane, nameće se neugodno pitanje za gradsku vlast – je li problem zaista bio tehničke prirode ili je nedostajalo volje da se pronađe rješenje?
Gradonačelnica Ljerka Cividini još uvijek nije javno objasnila zašto je uopće došlo do situacije u kojoj se razmatralo uklanjanje mosta koji je dio prepoznatljive slike Staroga grada. Građani imaju pravo znati tko je donio takvu odluku, na temelju čega i zašto se sada traži drugačiji put.
Ako se danas može razgovarati o ostanku mosta, onda se logično postavlja pitanje – je li se moglo razgovarati i ranije?
Jer nije riječ samo o nekoliko dasaka i konstrukciji. Riječ je o odnosu prema baštini, prema građanima i prema načinu upravljanja gradom. Kada se odluke koje diraju u simbole grada mijenjaju tek nakon reakcije javnosti, povjerenje građana teško se gradi.
Možda će most ostati. Možda će konzervatori dati zeleno svjetlo. Ali ostaje činjenica da je cijeli slučaj otvorio pitanje odgovornosti i komunikacije gradske vlasti.
Građani sada ne čekaju samo obnovu mosta. Čekaju odgovor – je li Grad prepoznao pogrešku ili je samo pokušao popraviti štetu nastalu lošom procjenom?
