Međimurje je proteklih tjedana ponovno u fokusu javnosti zbog serije sastanaka na visokoj razini koji se bave integracijom i sigurnosnim izazovima povezanim s romskom nacionalnom manjinom. Dok se u uredima županije i ministarstava izmjenjuju povjerenstva, predstavnici policije i civilnog sektora, građani se s pravom pitaju – gledamo li još jednu rundu birokratskog “gašenja požara” ili se doista nazire sustavno rješenje?
Problematika je kompleksna i proteže se kroz desetljeća: od pitanja obrazovanja i socijalne inkluzije, preko komunalnog reda u naseljima, pa sve do sigurnosnih aspekata koji često pune stupce crne kronike. Svaka strana ima svoju viziju rješenja, no jaz između strategija na papiru i stvarnog stanja na terenu ostaje dubok.
Dok političari ističu napredak u povlačenju EU sredstava za projekte integracije, mještani koji žive u neposrednoj blizini naselja, ali i sami pripadnici manjine koji žele bolju budućnost za svoju djecu, upozoravaju da se bez stroge kontrole trošenja namjenskih sredstava i primjene zakona ništa neće promijeniti.
Hoće li 2026. biti godina kada će dijalog konačno donijeti miran suživot i konkretne rezultate ili će sve ostati na još jednom potpisanom protokolu?
Pitanje za vas, dragi čitatelji:
Smatrate li da će trenutačni sastanci i inicijative koji se održavaju u vezi problematike romske nacionalne manjine u Međimurju konačno uroditi plodom ili je riječ o još jednom političkom formalizmu?
Što je, po vašem mišljenju, ključni korak koji nedostaje za trajno rješenje?
