Godine 1944., u blatnjavom rovu Nove Gvineje, vojnik Bil Vin, potresen ratom, pronašao je Smoky – jorkširskog terijera težine samo 1,8 kilograma, koji je bio drhtav i preplašen. Nije imao pojma da će taj pas postati ključan za njegov opstanak. Bil ju je kupio za dva dolara, stavio pod jaknu i nosio kroz džunglu i bitke, dok su bombe padale, a prijatelji nestajali. Smoky nije bila vojnik, ali njezino je srce bilo hrabro.
Na Filipinima, 1945., na aerodromu Lingayen, došao je trenutak koji je sve promijenio. Komunikacijske linije su prekinute, a kopanje ispod piste nije dolazilo u obzir – avioni su morali slijetati. Bil je privezao kabl za Smokyinu ogrlicu i poslao je kroz 21 metar mračnog cijevovoda. Korak po korak, vukla je liniju života dok je Bil zviždao, moleći je da stigne. Uspjela je – i spasila trojicu vojnika čije su pozicije javljene na vrijeme. “Dala mi je snagu i pružila drugima šansu,” rekao je Bil, držeći je u naručju.
Nakon rata, Smoky je s Bilom živjela u Klivlendu, skakala s padobranom, hodala po žici, donosila osmijehe i uživala u raznim avanturama. Umrla je 1957. godine i sahranjena je u kutiji za municiju, uz čovjeka koji ju je izvukao iz tame. Mali spomenik u Ohaju podsjeća na nju, ali njezina velika ljubav živi kroz Bilovu priču. Smoky nas podsjeća da i najmanji među nama mogu nositi najveće terete.
