Roditelji se često pitaju provode li dovoljno vremena sa svojom djecom. U užurbanom svakodnevnom ritmu, između posla, obaveza i stresa, pitanje nije samo koliko vremena provodimo s djecom, već kako to vrijeme izgleda.
Istraživanja i iskustva roditelja pokazuju da djeci nije presudno da roditelji budu uz njih cijeli dan, već da imaju redovite trenutke pune pažnje, u kojima se dijete osjeća viđeno, sigurno i važno. Takvi trenuci mogu trajati i relativno kratko, ali moraju biti iskreni i bez ometanja.
Stručne preporuke često ističu da je 15 do 30 minuta kvalitetno provedenog vremena dnevno dovoljno da dijete razvija osjećaj bliskosti i emocionalne sigurnosti. To uključuje zajedničku igru, razgovor, čitanje, šetnju ili jednostavno slušanje djeteta bez distrakcija poput mobitela ili televizije.
Važno je naglasiti da kvaliteta ima prednost nad kvantitetom. Sat vremena provedenog uz dijete, ali bez stvarne uključenosti, ne može zamijeniti pola sata potpune pažnje. Djeca vrlo brzo prepoznaju kada su roditelji zaista prisutni, a kada su samo fizički tu.
Svakodnevno zajedničko vrijeme pozitivno utječe na djetetov emocionalni razvoj, samopouzdanje i osjećaj pripadnosti. Djeca koja redovito provode vrijeme s roditeljima lakše izražavaju emocije, imaju veću sigurnost u odnosima i bolje se nose sa stresom.
Roditeljstvo ne traži savršenstvo, već dosljednost. Kratki, ali redoviti trenuci povezanosti često ostavljaju snažniji trag od rijetkih, dugih druženja. U konačnici, djeca ne pamte koliko smo sati bili uz njih, nego kako su se uz nas osjećala.
