Koliko je teško kad si sam, gladan, žedan i hladno ti je, a ne možeš pronaći riječi da to izraziš. Je li dovoljno što se u mom pogledu osjeti čežnja za ljubavlju i sigurnim domom?
Hoćeš li stati i pokušati pročitati to u mojim očima, ili ćeš me samo smatrati slatkim i nastaviti dalje? Ne krivim te, što god da bude… Samo bih volio moći otvoreno izraziti svoje želje i strahove.
Zato sam zahvalan svima koji to čine umjesto mene. Znaš, trebam te!
