Mnogi vozači često se pitaju s koje udaljenosti kamere za nadzor brzine mogu snimiti i registrirati vozilo. Iako se kućišta kamera uz cestu mogu uočiti i iz veće udaljenosti, stvarni domet unutar kojeg se mjeri brzina i bilježi prekršaj znatno je manji nego što se često misli.
Fiksne kamere za nadzor brzine koje se najčešće koriste na hrvatskim prometnicama rade unutar jasno definirane zone. Prema dostupnim tehničkim podacima, takvi uređaji precizno mjere brzinu i snimaju registarske oznake na udaljenosti do približno 100 metara. Upravo unutar tog raspona kamera bilježi prekršaje koji mogu poslužiti kao dokaz u prekršajnom postupku.
Važno je naglasiti da kamere ne snimaju neprekidno cijelu dionicu ceste. One se aktiviraju tek kada se vozilo približi zoni mjerenja, dok snimke nastale izvan tog područja nemaju pravnu težinu. Zbog toga su česte tvrdnje da kamere mogu zabilježiti vozilo s nekoliko stotina metara ili čak kilometara udaljenosti – netočne kada je riječ o standardnim fiksnim kamerama.
Treba razlikovati ove uređaje od mobilnih radara i laserskih mjerača brzine koje policija koristi u pokretnim kontrolama. Takvi sustavi mogu imati veći domet i fleksibilnije mogućnosti snimanja, no nisu isto što i klasične kamere smještene u kućištima uz cestu.
Na mnogim prometnicama u Hrvatskoj postavljeni su i znakovi koji upozoravaju na nadzor brzine. Njihova je svrha preventivna – potaknuti vozače da prilagode brzinu i poštuju prometna pravila. Ipak, zakonom nije propisana točna udaljenost između znaka i same kamere, pa ona može varirati ovisno o lokaciji.
U praksi to znači da kamera neće „uhvatiti“ vozača s velike udaljenosti, ali će pouzdano zabilježiti prekršaj čim vozilo uđe u zonu mjerenja. Najsigurniji način izbjegavanja kazni i dalje ostaje poštivanje ograničenja brzine, bez obzira na to gdje se kamera nalazi i koliko je vidljiva.
