Dok se često ističu optimistične prognoze o gospodarskom rastu i porastu plaća, stvarna kupovna moć Hrvata 2025. godine ostaje daleko od ružičastih slika koje nam prodaju statistički izvještaji.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), bruto domaći proizvod (BDP) po stanovniku u Hrvatskoj doseže 76% prosjeka EU-a u paritetu kupovne moći, a stvarna individualna potrošnja (SIP) stoji na sličnom nivou.
No, iza tih brojki krije se gorak cinizam – Hrvatska se i dalje vuče na dnu ljestvice uz zemlje poput Slovačke i Estonije, dok su bogate zapadne države nedostižne. Prosječna neto plaća u lipnju 2025. dostigla je 1.444 eura, što je nominalni rast od 9,8% u odnosu na prošlu godinu.
Zvuči impresivno, dok se ne uzme u obzir da inflacija u srpnju poskoči na 4,1% godišnje, trojeći pritisak na džepove građana. Realni rast plaća od samo 5,9% jedva drži korak s rastom cijena, posebno hrane koja je poskupjela čak 17% u posljednjih godina, prema ranijim analizama.
Dok se minimalna plaća podigla na 970 eura (+15,5% od 2024.), za većinu to nije dovoljno za život izvan minimalne potrošačke košarice koja za četveročlanu obitelj često prelazi 2.000 eura mjesečno.
U praksi, kupovna moć Hrvata i dalje zaostaje 25% ispod prosjeka EU-a, a u odnosu na Luksemburg ili Njemačku razlika je zastrašujuća – preko 100% viša potrošnja po stanovniku. Mladi ostaju zarobljeni kod roditelja jer je kupnja ili čak najam stana san kojeg se rijetko ostvaruje, dok stariji štede na osnovnim potrebama poput mesa i lijekova.
Tvrdnje o povijesno visokoj imovini kućanstava od 107,4 milijarde eura zvuče šuplje kad znamo da je većina tog bogatstva koncentrirana u rukama malog broja, dok prosječni građanin luta između dugova i stagnacije.
Hrvatska možda bilježi rast BDP-a od 3,2% ove godine, ali taj rast ne kaplje jednako na sve. Dok se turizam i javne investicije nadimaju, produktivnost rada i investicije u inovacije šepaju, ostavljajući radnike s nižim primanjima nego u većini europskih susjeda. Istina je oštra: dok elite slave statističke poboljšanje, većina Hrvata živi u iluziji rasta, a ne u stvarnosti koja im omogućava dostojanstven život.
Vrijeme je prestati se hvaliti brojkama i suočiti se s realnošću – kupovna moć Hrvata i dalje je u krugu bijede, a ne na pragu blagostanja.
