Vozači često vjeruju da ih kamera za nadzor brzine može snimiti tek kada joj se približe i kada je ugledaju uz cestu. No, stvarnost je drugačija, uređaji imaju određeno područje mjerenja i prekršaj može biti zabilježen prije nego što vozač uopće stigne reagirati.
Pitanje koje zanima gotovo svakog vozača jest koliko daleko kamera za brzinu zapravo može „vidjeti“. Odgovor ovisi o vrsti uređaja, ali kod sustava koji se koriste za nadzor prometa mjerenje se najčešće obavlja na udaljenostima koje mogu dosegnuti i oko 100 metara.
Kamera pritom ne fotografira nasumično sva vozila koja joj se približavaju, nego sustav prvo precizno izmjeri brzinu. Ako vozilo prekoračuje dopuštenu brzinu, uređaj bilježi podatke potrebne za izdavanje kazne – fotografiju vozila, registarsku oznaku, vrijeme i lokaciju prekršaja.
Mnogi vozači usporavaju tek kada primijete kućište kamere, no tada može biti prekasno. Ako je vozilo već prošlo kroz zonu mjerenja, naknadno kočenje neće poništiti već zabilježeni prekršaj.
Posebno je važno znati da kamere nisu postavljene samo radi kažnjavanja, već služe povećanju sigurnosti u prometu, osobito na mjestima gdje su česte nesreće zbog neprilagođene brzine.
Osim prekoračenja brzine, moderni sustavi nadzora mogu imati i dodatne funkcije. Ovisno o opremi, neke kamere mogu prepoznati i druge prekršaje poput nekorištenja sigurnosnog pojasa ili korištenja mobitela tijekom vožnje.
Poruka vozačima je jasna, nije dovoljno usporiti kada ugledate kameru. Brzina se kontrolira na cijeloj dionici, a ne samo nekoliko metara prije uređaja.
