Josip Varga danas se nalazi na čelu Gradskog vijeća Čakovca, poziciji koja ne nosi samo politički utjecaj, već i obvezu da se poštuje različitost mišljenja, pravo na pitanje i potreba građana da dobiju jasne odgovore.
Njegov politički put donio mu je novu ulogu. Od osobe koja je nekada bila dio svakodnevnog radnog okruženja, postao je jedan od ključnih ljudi gradske politike. Upravo zato pred njim je i veća odgovornost – pokazati da funkcija nije samo privilegija, nego i obveza prema svima koji traže objašnjenja.
Predsjednik Gradskog vijeća nije samo voditelj sjednice. Njegova je zadaća osigurati da rasprava ostane na razini institucije, da svaki vijećnik dobije prostor za iznošenje stavova i da pitanja, pa i ona neugodna, budu prihvaćena kao dio demokratskog procesa.
U posljednje vrijeme, međutim, pojedini istupi Josipa Varge na sjednicama Gradskog vijeća otvorili su pitanje političke kulture i načina komunikacije. Kritike se ne odnose samo na sadržaj rasprava, već i na dojam da se ponekad više pažnje posvećuje načinu na koji je pitanje postavljeno nego samom problemu koji se njime otvara.
A upravo tu dolazi do ključnog pitanja – kako vlast reagira kada joj se postave neugodna pitanja?
Građani nisu birali gradske vijećnike kako bi gledali međusobna nadmetanja, nego kako bi kroz njih dobili odgovore o odlukama, projektima i problemima koji utječu na njihov život.
Svaka politička funkcija mijenja perspektivu. No najveći test za svakog dužnosnika nije odnos prema onima koji ga podržavaju, već način na koji se odnosi prema kritici i ljudima koji traže objašnjenja.
Od predsjednika Gradskog vijeća očekuje se da bude moderator, a ne sudionik sukoba. Da čuva prostor za raspravu, a ne da ga sužava. Da razumije kako pitanja nisu napad, nego dio odgovornosti koju imaju izabrani predstavnici građana.
Jer prava snaga funkcije ne vidi se u tome koliko brzo netko može uzvratiti na kritiku, nego koliko je spreman saslušati i ono što mu možda nije ugodno čuti.
Jer svaka vlast, bez obzira tko je obnaša, mora znati jednu stvar – prije nego što odlučuje za građane, mora znati slušati građane.
