Čakovec

Jesmo li zbog stranih radnika ponizili hrvatski jezik?

Istaknuto

Popularno


Scena prva: Pizzeria Domino’s. Stariji Zagrepčanin pokušava objasniti kako to nije pizza koju je naručio. Tražio je da umjesto ajvara na slavonsku pizzu stave kiselo vrhnje. U razgovoru sudjeluju dvoje stranih radnika. Niti jedan ne govori hrvatski, a ni engleski im nije baš dobar.

Scena druga: Mlinar. Strana djelatnica starijoj gospođi pokušava objasniti nešto što ona ne razumije jer ne zna engleski. Umjesto “klasičnog” kruha koji joj je djelatnica dala gospođa je tražila kruh izrađen od kiselog tijesta (sourdough), a strankinja to nije razumjela.

Scena treća: Wolt. Strani radnik-dostavljač vrti se u krug s motorom. U Zagrebu postoje dva Podbrežja (dvije lokacije u Novom Zagrebu). S obzirom da ne govori najbolje engleski, uzalud trud hrvatskih građana. Zove svog agregatora (onog za koga radi), ali se ni on ne javlja. Tek nakon nekoliko pokušaja konačno se javlja hrvatski glas i problem se riješio na recimo „prihvatljiv način“.

Scena četvrta: Konzum. Radnik u crvenoj odori nešto slaže. Izgleda kao da ni sam ne zna zapravo što radi. Djeluje usporeno i nezainteresirano. Prilazi mu stariji kupac i pita ga za talijansku tjesteninu. Stranac ga gleda i pokazuje mu da ga ne razumije. Dosta ljut kupac iznenada poviče: „Ima li tu nekog tko govori hrvatski? Ili sam zapeo u Nepalu, Pakistanu ili gdje već? Alo, ima li koga?“ Odnekud se stvori naša trgovkinja i, uz ispriku, ipak riješi problem.

To je samo dio onoga što svakodnevno dobivamo sa svih strana. Jučer je bio rekordan broj prijava – čak 103! Toliko ste nam puta (o)pisali svoja iskustva i neugodnosti koja ste osobno vidjeli ili doživjeli.

I niste jedini. Zatrpani smo prigovorima i ne baš ugodnim scenama u trgovinama diljem Hrvatske, restoranima na Jadranu, s dostavljačima po svim gradovima, vozačima autobusa na međugradskoj liniji, taksistima na raznim platformama… Strani radnici često ne govore niti engleski, kamoli hrvatski. Često ne znaju niti čitati naše pismo, prepoznavati arapske i rimske brojeve, zbog svog neznanja često se psihološki „blokiraju“ i uplaše za svoje radno mjesto što onda nerijetko rezultira scenama gdje mora i policija uredovati.

O nedostavljenim narudžbama raznih roba da i ne govorimo. Sve je više vaših prigovora gdje trgovac kupca izvješćuje kako mu je naručeni proizvod dostavljen iako kupcu nitko nikad nije bio niti na vratima, a kamoli ga zvao jer dostavljači ne znaju – hrvatski. Pa tko zna gdje i kod koga plaćeni proizvod završi… na štetu kupaca.

Zato situacija postaje alarmantna: Hrvatska pod hitno mora uvesti OBVEZU ZNANJA BAREM OSNOVA HRVATSKOG JEZIKA U SVIM USLUŽNIM (TERCIJARNIM) DJELATNOSTIMA! I to ne u budućnosti već – odmah! Potrošači su s pravom gnjevni. I ne žele slušati razne izgovore.

Jer, osim za tzv. regulirane profesije, za većinu zanimanja nije propisano kao obvezno znanje hrvatskog jezika što postaje veliki problem ne samo u komunikaciji već i u integraciji stranih radnika.

„Za pojedine regulirane profesije postoji obveza poznavanja hrvatskog jezika, a ista je propisana posebnim propisima kojima se uređuje prava na pristup i obavljanje djelatnosti regulirane profesije. Ističemo da se za određene regulirane profesije, poput onih u sektoru zdravstva, odgoja i obrazovanja, pravosuđa, ili kojima je potrebna učinkovita komunikacija i razumijevanje stručne terminologije, zahtijeva dokaz o poznavanju hrvatskog jezika na odgovarajućoj razini,“ odgovorili su nam, između ostalog, iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike te dodali: „Kroz sustav vaučera omogućeno je učenje hrvatskoga jezika u sektorima i zanimanjima gdje bilježimo najveću potražnju za stranom radnom snagom, a to su građevinski sektor, turizam i ugostiteljstvo, prerađivačka industrija, prehrambena industrija, zdravstvo i socijalna skrb, promet te telekomunikacije (ako ste primijetili TU SE NE SPOMINJE SEKTOR TRGOVINE – op.a.). Za visokoobrazovane radnike te radnike koji obavljaju regulirane profesije osigurano je učenje hrvatskog jezika na višim razinama, čak i do C1.
Za ove programe učenja određena je obveza djelomičnog sufinanciranja troška obrazovanja od strane poslodavca. HZZ putem vaučera financira dio troška pohađanja programa kako slijedi: 50% za zaposlenu osobu kod poslodavca koji zapošljava preko 250 radnika, 60% za zaposlenu osobu kod poslodavca koji zapošljava do 250 radnika, 70% za zaposlenu osobu kod poslodavca koji zapošljava do 50 radnika.“

Sve to očito nije dovoljno i učinkovito jer na tržištu iz dana u dan situacija postaje vrlo neugodna tim prije što neki strani radnici jednostavno čak i odbijaju učenje hrvatskog jezika. Preplavljeni smo stranim radnicima koji uopće ne poznaju hrvatski jezik i to u državi koja sukladno članku 12. Ustava Republike Hrvatske, u službenoj uporabi ima hrvatski jezik i latinično pismo, državi kojoj je kao punopravnoj članici EU priznat status 24. SLUŽBENOG JEZIKA Europske unije!

Uz to svake godine u ožujku imamo i Dane hrvatskog jezika koji se održavaju u spomen na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Od ove godine imamo i Dan hrvatske zastave svakog 5. lipnja u godini. Sve to imamo, ali očito ne poštujemo i ne cijenimo dovoljno.

A Hrvatska se nalazi među zemljama s najizraženijim demografskim padom. Očekuje se da će 23 države, uključujući Španjolsku i Japan, do 2100. godine imati dvostruko manje stanovnika. Hrvatska bi mogla izgubiti čak 62 % svoje populacije, što je svrstava među najugroženije zemlje. S obzirom na drastičan pad broja stanovnika, hrvatski jezik suočava se s ozbiljnom prijetnjom izumiranja. Manji broj govornika smanjuje vitalnost jezika, otežava međugeneracijski prijenos i dovodi do smanjenja upotrebe jezika u svakodnevnom životu. A to nam se upravo pred nama i događa…

JESMO LI NAPRAVILI KARDINALNU GREŠKU KADA SMO DOZVOLILI „UVOZNICIMA RADNE SNAGE“ I RAZNIM „AGREGATORIMA“ DA NAM UVOZE I U RAD UVODE STRANCE KOJI NE GOVORE HRVATSKI JEZIK? JE LI OVO KRAJ HRVATSKOG JEZIKA U HRVATSKOJ?

P. S. Ovaj tekst NIJE izraz mržnje prema bilo kome, već isključivo izraz velike zabrinutosti za situaciju. I po tko zna koji put ukazujemo na gorući problem… Koji se mora hitno riješiti.

Tekst prenesen sa stranice: Halo, inspektore

Nove objave: