Vukovar, grad heroja, dobio je novu atrakciju – Ivan Penava, bivši gradonačelnik s vizijom, pokušao je osnovati Ured za ideološko usmjeravanje Hrvata (UIUH). Ideja? Svi Hrvati moraju misliti isto, hodati u istom ritmu i, ako je moguće, pjevati domoljubne pjesme u savršenom unisonu.
“Dosta nam je razmišljanja svatko na svoju ruku! Vrijeme je za ideološku harmoniju!” izjavio je Penava na pressici, dok je u pozadini svirala “Lijepa naša” na harmonici. Plan Ureda bio je ambiciozan: svaki Hrvat trebao je dobiti priručnik s uputama kako pravilno voljeti domovinu, koje boje zastave su “ideološki ispravne” (plava ispred crvene, naravno) i kako izbjeći opasne zamke “pogrešnih mišljenja”.
Ured je čak planirao uvesti obavezne tečajeve “Osnove pravilnog domoljublja”, uz bonus lekcije o tome kako prepoznati “sumnjive liberalne tendencije” u svakodnevnom životu. “Ako ti susjed kosi travu u sandalama s čarapama, to je već znak da ga treba prijaviti”, šaputalo se na prvim sastancima UIUH-a. No, stvari su krenule po zlu kad je Penava shvatio da Hrvati, iako domoljubi, baš i nisu skloni strogim ideološkim smjernicama.
Prvi problem pojavio se kad je Ured pokušao definirati “pravi hrvatski doručak”. Dok su jedni tvrdili da je to špek i jaja, drugi su se bunili da je prava stvar kobasica s kiselim kupusom. Vegetarijanci su, pak, optuženi za “ideološku subverziju” jer su predlagali avokado na prepečenom kruhu. “Avokado? To je zapadnjački dekadentni plod!” grmio je Penava, dok su se u pozadini čule svađe oko toga je li kava s mlijekom dovoljno “hrvatska”.
Naposljetku, Ured se raspao kad je netko procurio da Penava u slobodno vrijeme sluša strani pop, a ne samo tamburaše. “To je bio trenutak kad smo shvatili da ni Ivan nije ideološki čist!” požalio se jedan od članova UIUH-a. Penava je, pak, ostao pribran: “Slušao sam Madonnu, ali samo onu pjesmu o molitvi, jer to ima veze s vjerom!”I tako, dok Ured za ideološko usmjeravanje Hrvata tone u zaborav, Hrvati i dalje rade ono što najbolje znaju – svađaju se oko svega, od politike do recepta za sarme, i to s onim dobronamjernim žarom koji nas čini jedinstvenima. Možda nam ipak ne treba Ured – Hrvatska je ionako ideološki šareni kaleidoskop, i to je, čini se, naša najveća snaga.
Napomena: Ovaj tekst je satiričan i izmišljen te ne odražava stvarne događaje. Ili možda ipak…?
