Kako doznajemo, preminula je prim. dr. Sadika Biluš. Hrvatska javnost pamtiti će je kao iznimnu ženu čija je životna priča obilježena hrabrošću, žrtvom i predanošću. Kao internistica i gastroenterologinja, dr. Biluš ostavila je neizbrisiv trag – ne samo kao liječnica, nego i kao simbol otpora i dostojanstva u najmračnijim danima rata. Danas se prisjećamo njezina života i svjedočanstva koje oslikava ne samo njezinu snagu, već i nepravdu kojoj je bila izložena.
Dr. Sadika Biluš, rođena u Bosni i Hercegovini, većinu svog života provela je u Vukovaru, a nakon rata osnovala je polikliniku u Velikoj Gorici. U Vukovar ju je dovela ljubav – upoznala je budućeg supruga tijekom studija medicine u Beogradu.
“Bio je moja najveća ljubav, ali nažalost preminuo je u 29-toj godini od aneurizme mozga. A ja sam ostala živjeti sa njegovom majkom Katicom s kojom sam bila vrlo bliska.”
Ostala je u Vukovaru iz ljubavi i odanosti, iako je imala priliku napustiti grad i prihvatiti unosnu ponudu bolnice u Tuzli. “Nudili su mi sve, no ja sam ostala u Vukovaru… Kada razmislim, da sam tada prihvatila taj posao, ne bih svjedočila svim užasnim događajima koji su uslijedili 1991. godine, ne bih bila u logoru, ne bi me nitko mučio…”
U danima opsade nije željela otići – liječila je i ranjene vojnike s neprijateljske strane. Vjerovala je u Ženevsku konvenciju, ali to povjerenje je slomljeno kad ju je osobno Veselin Šljivančanin, 18. studenog 1991., izveo iz bolnice: “Ti ideš sa mnom. Ti si sad zarobljenik legalne JNA protiv koje ste digli oružanu pobunu. Nećete vi meni zabraniti da se ja kupam u mom Jadranskom moru.”
Taj trenutak opisuje kao “zagrljaj smrti”. Oduzeta joj je liječnička iskaznica, a potom je poslana na ispitivanja i mučenje u Negoslavce i zatim u logor u Sremsku Mitrovicu. “Najprije je tražila da se svučem, a onda kada je čula da sam muslimanka, počelo je batinjanje.”
U logoru je bila smještena sama, u samici, bez ikoga da s njom podijeli patnju. “Završila sam na najgorem mogućem mjestu – u samici… Svakodnevno su me tukle dvije policajke.” Unatoč zlostavljanjima, zadržala je ponos: “Kada me pitala što sam po vjeroispovijesti, rekla sam joj da sam muslimanka… Odgovorila sam joj ‘mislim da si i ti muslimanka’. Uslijedili su udarci po cijelom tijelu.” Cijeli članak pročitajte na dnevno.hr.
