Hrvatska se sve snažnije suočava s problemom rastuće ovisnosti o uvoznoj hrani, dok domaća poljoprivredna proizvodnja bilježi pad ili stagnaciju u brojnim sektorima. Iako police trgovina nikada nisu bile punije, sve je manje proizvoda domaćeg podrijetla, što zabrinjava i proizvođače i stručnjake koji upozoravaju na dugoročne posljedice takvog trenda.
Kao članica Europske unije, Hrvatska sudjeluje u zajedničkom tržištu koje omogućuje slobodan protok robe, uključujući i prehrambene proizvode iz drugih država članica te trećih zemalja. No domaći poljoprivrednici ističu da se nalaze u neravnopravnom položaju jer moraju poštivati stroge europske standarde, dok se na tržištu sve češće pojavljuje jeftinija uvozna roba proizvedena uz niže troškove.
Najizraženiji pad domaće proizvodnje vidljiv je u sektorima mesa, mlijeka, voća i povrća, upravo onim granama koje imaju veliki potencijal, ali i visoke troškove proizvodnje. Zbog pritiska niskih otkupnih cijena i rastućih ulaznih troškova, dio proizvođača odustaje od proizvodnje, što dodatno produbljuje ovisnost o uvozu.
Osim gospodarskog aspekta, sve češće se postavlja i pitanje kvalitete hrane. Iako uvozna roba mora zadovoljiti osnovne sanitarne uvjete, domaća proizvodnja ima prednost u svježini, sljedivosti i kraćim lancima opskrbe. Gubitak domaće proizvodnje tako ne znači samo ekonomski problem, već i smanjenje kontrole nad onim što završava na tanjurima građana.
Rastući uvoz hrane izravno se odražava i na negativnu trgovinsku bilancu, pri čemu Hrvatska svake godine izdvaja sve više sredstava za prehrambene proizvode iz inozemstva. Dugoročno, takav trend povećava ranjivost države u slučaju poremećaja na globalnom tržištu, klimatskih kriza ili geopolitičkih nestabilnosti.
Rješenje ne leži u zatvaranju tržišta, već u sustavnoj i dugoročnoj potpori domaćoj proizvodnji, kroz ciljane poticaje, jačanje prerade, bolje označavanje podrijetla hrane i poticanje kupnje lokalnih proizvoda. Bez jasne strategije, Hrvatska bi, upozoravaju, mogla trajno izgubiti značajan dio vlastite proizvodnje i postati zemlja koja se u prehrani gotovo u potpunosti oslanja na uvoz.
