U ideji da jednog dana prenesemo vlastitu svijest na računalo mnogi vide znanstvenu fantastiku, no novo istraživanje pokazuje da znanstvenici ozbiljno razmatraju mogućnost pohrane ljudskih sjećanja u digitalni oblik. Nova studija otkriva da velik broj neuroznanstvenika vjeruje kako memorija ima fizičku osnovu i da bismo u budućnosti mogli “kopirati” sjećanja iz konzerviranog mozga.
Istraživanje je vodio Ariel Zeleznikow-Johnston, neuroznanstvenik sa Sveučilišta Monash u Australiji, poznat i po knjizi “The Future Loves You: How and Why We Should Abolish Death”. Njegov tim anketirao je 312 neuroznanstvenika – kako stručnjaka za memoriju, tako i općih istraživača mozga – o mogućnosti izdvajanja sjećanja iz ljudskog mozga očuvanog u laboratorijskim uvjetima.
Većina ispitanika složila se da su sjećanja zapisana fizički – u obliku stabilnih promjena u povezivanju neurona, kao i u interakcijama među proteinima i staničnim komponentama. Čak 70% znanstvenika vjeruje da postoji molekularni “otisak” sjećanja koji bi se, barem teoretski, mogao “fotografirati” i digitalno zabilježiti.
Unatoč tome, među znanstvenicima nije postignut konsenzus o tome na kojoj točno razini biološke strukture se memorija pohranjuje. Od razine molekula pa sve do podstaničnih struktura, nije jasno koja je točno “rezolucija” potrebna za izdvajanje sjećanja.
Pitanje mogućnosti očuvanja mozga u stanju pogodnom za digitalnu ekstrakciju sjećanja bilo je ključno u studiji. Znanstvenici su raspravljali o tehnologiji poznatoj kao aldehidno-stabilizirana kripokonzervacija, koja koristi kombinaciju kemijskog fiksiranja i brzog zamrzavanja kako bi se moždano tkivo očuvalo u staklastom stanju. Iako takva metoda oštećuje tkivo, smatra se jednim od trenutno najperspektivnijih pristupa. Cijeli članak pročitajte na dnevno.hr.
