Jelena Žnidarić, poznata kao Zsa Zsa nedavno je na svom Instagram profilu podijelila urnebesnu snimku iz crkve. Tijekom pjevanja, njezin stalak za note neočekivano je pao, što je privuklo pažnju prisutnih i izazvalo smijeh. Iako je osjetila malu nelagodu zbog tog trena, uspjela je zadržati osmijeh i ne početi se smijati glasno, a njezini pratitelji su se pritom također vrlo dobro nasmijali.
No, osim same situacije s padom stalka, mnogi su primijetili i njezin šešir koji je nosila u crkvi. Neki su joj zbog toga zamjerili, tvrdeći da šešir u crkvi nije prikladan, te su joj savjetovali da ga odmah skine. Smatrali su da se u vjerskim prostorima takvo ponašanje ne preporučuje i da je prikladno biti dostojanstven i u skladu s običajima.
Ona napisala status:
“Zanimljivo je da je moj šešir na glavi u crkvi najveća kontroverza kraj svih ostalih ljudskih grijeha…ispada da je to ravno za pakao! Je li moguće da smo toliko zaboravili tko je bio Isus? Da smo zaboravili kakve je ljude zvao k sebi? Grešnike. Slomljene. Odbačene. One koje je društvo najradije prekrilo velom srama. Nikada nije rekao: ‘Ti nisi dovoljno prikladan.’ Rekao je: ‘Dođi.’ I upravo zato nije čudo da se mnogi ljudi danas boje ući u crkvu. Ne zbog Boga – nego zbog onih koji su sebi dali ulogu da odlučuju tko ima pravo doći”, započela je Jelena na Instagramu.
‘Prava vjera ne tjera’
“Zbog ‘velikih’ vjernika koji glume žiri i sude tko smije stajati pred oltarom. Dežurni na tipkovnici i glasni na riječima, oni koji najjače udaraju po drugima, oni koji kleče u prvim redovima, a doma gaze one koje bi trebali voljeti. Takvima je grijeh šešir, a ne bahatost. Ne ogovaranje. Ne ponižavanje. Ne dvoličnost, sarkazam, oholost, srditost… Ne licemjerje. Sve ono što pokazuju kroz svoja djela. Već šešir i ‘vidi ovu kako se obukla, ma vidi ovog ne zna zbrojit dva i dva’. Bog nikada nije tražio čuvare vrata. Niti suce. Tražio je srce”.
“Srce koje ne sudi već nudi savjet i pomoć! Srce koje i samo zna da mu treba milost! Srce koje ne gleda tko ima križ oko vrata! Nego tko ima dušu, tko ima dobrotu, tko ima Boga u sebi. Prava vjera ne tjera. Ne gura. Ne upire prstom. Ne šapće iza leđa. Prava vjera zove. Strpljivo čeka. Skromno, u tišini. S poštovanjem. Bez nasilja. Bez prisile. Ako ti je vjera toliko krhka da je uzdrma jedan šešir, možda nije problem u šeširu, možda je vrijeme da pogledaš – ne tko stoji pred tobom nego tko živi u tebi? Svašta sam doživjela – i od naroda i od svećenstva od kad pjevam, ego ne bira titulu, to su ljudske osobine, ali nema tog čovjeka koji može nadglasati Božju želju i Božji glas i poziv! Na kraju će uvijek biti onako kako On kaže! Svatko odgovara za sebe”.
