Siniša Hajdaš Dončić, šef SDP-a, uspio je u kratkom roku napraviti politički zaokret kakav se rijetko viđa. Najprije je najavljivao potpunu zabranu ustaškog pozdrava “Za dom spremni”, a sada se odjednom odlučio na mekšu varijantu – s iznimkama. Ispalo je da se čovjek uplašio vlastite hrabrosti pa iz “nema iznimki” došli smo do “ima, ali samo ponegdje”.
Objašnjenje koje je dao zvuči gotovo komično: nakon “ozbiljnih argumenata” zaključio je da pozdrav može imati “dvostruke konotacije”. Drugim riječima, negdje bi bio zabranjen, a drugdje – recimo na komemoracijama vezanim uz Domovinski rat – mogao bi se koristiti.
Ovaj salto političke logike odmah je izazvao podsmijeh. Kritičari tvrde da se otvara prostor za zloupotrebe i da će u praksi biti nemoguće povući crtu između dopuštenog i zabranjenog. Umjesto jasnog zakona, SDP sada nudi zbrku koja više podsjeća na pravni skeč nego na ozbiljnu regulativu.
No najzanimljivije je što ovim zaokretom SDP zapravo dolazi na pozicije koje su donedavno pripisivali HDZ-u. Od “čvrste ljevice” do “fleksibilne sredine” – sve u par dana. Hajdaš Dončić poručuje da je spreman izdržati kritike, ali je jasno da će se sada više pričati o njegovoj političkoj gimnastici nego o samom zakonu.
Na kraju ispada da je najavljena “potpuna zabrana” ostala samo na papiru, dok u stvarnosti svjedočimo predstavi u kojoj se i ozbiljna pravna tema pretvorila u nešto nalik političkoj komediji.
