Dok jednim okom promatramo summit Inicijative triju mora koji se ovih dana odvija u glavnom gradu Poljske, Varšavi, u Hrvatskoj se privodi kraju produžena, superizborna, godina. U sklopu pripreme za lokalne izbore, koji se imaju održati 18. svibnja ove godine, zahuktala se predizborna kampanja, vrlo često s praksom komunikacijskih udara ispod pojasa. Tako bi moglo biti i ovoga puta, barem ako se radi o Gradu Zagrebu. No, krenimo redom.
Dio smo zapadnog kruga
Studija Atlantskoga vijeća (Atlantic Councile) od prije otprilike jednoga desetljeća označila je prostor između Jadranskog, Baltičkog i Crnoga mora, kao liniju razdvajanja između kolektivnog zapada i onoga što su ideolozi koji su se okupljali oko Kremlja Vladimira Putina smatrali ruskom sferom utjecaja, Euroazijom ili ruskim svijetom. U političkom, geopolitičkom, ekonomskom i energetskom smislu.
Naime, Grad Zagreb raspisao je natječaj, u procesu javne nabave, za opskrbu plinom gradskih ustanova, koji je vrijedan gotovo 15 milijuna eura bez poreza na dodanu vrijednost, s ukupnom količinom plina, koja se treba isporučiti u 18 mjeseci, s početnim datumom 1. srpnja, od nešto više od 250 MWh plina.
U tom procesu, kako govore kuloari, a dionici tržišta su potvrdili autoru ovoga teksta, uvjerljivo najnižu ponudu dala je tvrtka MET Croatia Energy. Konkurenti, Međimurje plin i Gradska plinara Zagreb Opskrba, kojoj ovaj posao čini 40 posto poduzetničkog portfelja, ali samo 5 posto ukupnog portfelja, dali su značajnije cjenovno više ponude.
I tu je nastao kuršlus, jer pojedini krugovi smatraju kako je svinjarija što taj posao nije predodređen za Gradsku plinaru Zagreb Opskrba, a čuju se i prozivanja aktualnog vodstava kompanije. Ne ulazeći u pitanja kampanje, i nadmudrivanja političkih opcija, kao niti u vrijednosne sudove ocjenjivanja aktualne zagrebačke vlasti, istine i suštine radi, ova slučaj treba objasniti trijezne glave.
Za sindikalne krugove, koji su se također upregnuli u ta kola, prilično je logično, jer hrvatska sindikalna praksa, s izuzetkom dva sindikata okrenuta suštinskoj zaštiti radnika, koja mogu financirati dugotrajne štrajkove, poput primjerice Sindikata naftnog gospodarstva, zastupanje teza o predodređenosti tvrtki u vlasništvu lokalne samouprave za provođenje određenog posla.
S druge strane, takve su namjere prilično apsurdne za političke i medijske krugove, koji su u dosadašnjim praksama bili vrlo kritični prema procesima javne nabave, označujući javnu nabavu, u pejorativnom smislu, tvrđavama onih u poziciji moći. Iako su u dosadašnjim praksama ove grupacije zagovarale načela jeftinije i kvalitetnije ponude, ali i načela transparentnosti, oko aktualnog natječaja za nabavku plina u poduzetničkom sektoru zagrebačkih jedinica lokalne vlasti, takvo su načelo, vjerojatno radi političkih poena, napustili. Cijeli članak pročitajte na poslovni.hr.
