Posljednjih godina Hrvatska se sve više oslanja na strane radnike kako bi popunila prazna radna mjesta u različitim sektorima. U jeku iseljavanja domaće radne snage u zapadnoeuropske zemlje, poslodavci su se okrenuli radnicima iz dalekih krajeva, prvenstveno iz Indije, Nepala, Filipina, Bangladeša i drugih azijskih zemalja. Njihova prisutnost u Hrvatskoj postaje sve uočljivija – rade u građevinarstvu, ugostiteljstvu, turizmu, proizvodnji, ali i u sektorima poput dostave i trgovine.
Iako su prije samo nekoliko godina strani radnici u Hrvatskoj bili rijetkost, danas su dio svakodnevice. Na gradilištima se sve češće čuje hindi ili tagalog, u restoranima i hotelima goste uslužuju zaposlenici iz dalekih zemalja, a dostavljači hrane ili vozači u gradovima često dolaze iz azijskih država. Njihov dolazak postavlja mnoga pitanja – kako se prilagođavaju novoj sredini, s kakvim se izazovima susreću, kakvi su im uvjeti rada i života te kako će dugoročno utjecati na hrvatsko društvo i tržište rada.
”Gospodarstvu će u narednih pet godina, do 2030., nedostajati od 450 do 500 tisuća stranih radnika. Ako ne želimo paralelna društva, hitno treba raditi na njihovoj integraciji u našu zajednicu”, rečeno je na konferenciji Hrvatske gospodarske komore EDUkarijera – Obrazovanjem do zanimanja budućnosti.
”S obzirom na demografske trendove i niski prirodni prirast koji se očekuje u idućim desetljećima, problem manjka radne snage ostat će goruće pitanje pa treba razmišljati gdje će država naći i kakve će radnike dovesti u Hrvatsku i tu se ne može improvizirati”, rekao je Poslovnom dnevniku Petar Mišević, savjetnik predsjednika HGK i prorektor Sveučilišta Sjever. Cijeli članak pročitajte na dnevno.hr.
