Glazba na sprovodima odavno nije samo dio protokola, postala je snažan način izražavanja emocija i sjećanja na preminule. Najnovije istraživanje pokazuje kako se sve više ljudi odlučuje za pjesme koje su obilježile život pokojnika, umjesto klasičnih i religijskih skladbi.
Prema podacima britanske tvrtke za pogrebne usluge, čak 62 posto ispitanika prisustvovalo je sprovodu na kojem je puštana omiljena glazba preminule osobe. Istovremeno, 42 posto ljudi već unaprijed zna koje bi pjesme željeli čuti na vlastitom ispraćaju.
Kada je riječ o glazbenim žanrovima, prednjači pop s 25 posto, dok ga slijede klasična glazba s 20 posto i rock s 19 posto. Ovi podaci potvrđuju da se tradicionalni obrasci mijenjaju, a osobni odabir dolazi u prvi plan.
Na listi najčešće izvođenih pjesama ističe se legendarna “My Way” Franka Sinatre, koja simbolizira život proživljen po vlastitim pravilima. Slijede emotivna “Time to Say Goodbye” u izvedbi Andree Bocellija i Sarah Brightman te “Over the Rainbow” Eve Cassidy.
Osim toga, često se biraju i pjesme koje izražavaju zahvalnost i ljubav, poput “Wind Beneath My Wings” Bette Midler, “Angels” Robbieja Williamsa i “Supermarket Flowers” Eda Sheerana.
Ipak, zanimljiv trend pokazuje kako sprovodi postaju sve osobniji pa se u nekim slučajevima biraju i vedrije ili čak humoristične pjesme. Među njima se ističe “Always Look on the Bright Side of Life”, koja unosi drugačiji ton u posljednji ispraćaj.
Najčešće se odabiru dvije do tri pjesme koje prate ključne trenutke ceremonije, stvarajući intimniji i emotivniji oproštaj.
Promjene u odabiru glazbe pokazuju da se i način na koji se opraštamo od najmilijih mijenja, sve manje formalno, a sve više osobno.
