Dok se godinama pričalo isključivo o odlascima „trbuhom za kruhom“, svjedočimo novom trendu koji polako mijenja sliku Balkana i istočne Europe. Sve je više onih koji nakon godina provedenih u Njemačkoj shvaćaju da njemačka plaća u kombinaciji s troškovima života u domovini donosi standard o kojem su u Münchenu ili Berlinu mogli samo sanjati.
Njemačka plaća, domaći troškovi
Priča Kristine Borisove, koju prenosi portal Crna Hronika, postala je simbol ovog preokreta. Kristina se nakon osam godina rada u energetskom sektoru u Njemačkoj vratila u rodno Pomorje. Zahvaljujući mogućnosti rada na daljinu, ona i dalje radi za istog poslodavca iz njemačke Gere, prima istu bruto plaću, ali su rezultati na kraju mjeseca neusporedivi.
„U domovini mi svakog mjeseca ostane oko 300 eura više neto iznosa nego u Njemačkoj“, ističe Kristina. Glavni razlog? Znatno niži porezi i doprinosi. Uz to, budući da živi u roditeljskoj kući i ne plaća astronomsku njemačku stanarinu, mjesečna ušteđevina joj premašuje 700 eura – iznos koji je u mnogim zemljama regije gotovo pola prosječne plaće.
Brojke ne lažu: Primjer visoke plaće
Pravnik Konstantin Ruskov objašnjava ovaj fenomen kroz konkretne brojke. Pacijent s bruto plaćom od 8.000 eura u Münchenu bi, nakon poreza, doprinosa i stanarine, raspolagao s otprilike 4.500 eura. Ista ta plaća u zemlji s nižim poreznim opterećenjem rezultira neto iznosom od oko 6.000 eura. Razlika od 1.500 eura neto mjesečno dovoljan je motiv i za najobrazovanije stručnjake.
Obitelj kao ključni faktor
Osim financija, povratnike pokreće i nostalgija te želja za obiteljskim životom. IT stručnjak Radimir Bitsov vratio se iz Berlina tijekom pandemije jer je želio da mu dijete odrasta uz obitelj. „U Berlinu je bilo gotovo nemoguće pronaći veći stan, a ovdje mi ostaje 20 posto više novca od iste plaće“, kaže Radimir.
