Na konvenciji zagrebačkog SDP-a, Matej Mišić izabran je za predsjednika gradske organizacije. Dramatična politička utakmica završila je očekivano – pobjedom jedinog kandidata.
Nakon deset mjeseci bez čelnika, stranka je napokon “odradila izbore”. U prijevodu: okupili su se delegati, pogledali listić, pronašli jedno ime i – iznenađenje – zaokružili ga. Neizvjesnost je trajala otprilike koliko i red za kavu.
Službeno, riječ je o konsolidaciji i stabilizaciji. Neslužbeno, o modelu u kojem se unutarnja demokracija SDP-a svodi na potvrđivanje već dogovorenog. Bez protukandidata nema ni sukoba, a bez sukoba – ni rizika.
I tako je Zagreb dobio predsjednika bez ijedne političke ogrebotine. Čisto, brzo i učinkovito. Gotovo pa tehnički proces.
A što je s Međimurjem?
E tu stvari postaju zanimljive – barem teoretski.
Ako se u Međimurju pojavi samo jedan kandidat, možemo odmah preskočiti glasanje i prijeći na čestitke.
Ako se pojave dva, e to bi već bio znak života. Jer pravi izbori počinju tek kad postoji izbor.
Do tada, ostaje otvoreno pitanje:
hoće li Međimurje imati izbore ili samo još jednu potvrdu unaprijed poznatog ishoda?





