Ljubav ne poznaje granice, pa čak ni vrste. Ova priča započela je sredinom 60-ih godina kada je NASA financirala eksperiment koji je na kraju postao kontroverzivan. U središtu događanja našla se Margaret Hau Lavet, mlada žena koja je doživjela neobičnu situaciju – delfin po imenu Piter zaljubio se u nju.
Kada je imala 23 godine, Margaret se prijavila kao volonterka za projekt usmjeren na komunikaciju s delfinima u laboratoriju Dolphin Point na karipskom otoku Sent Tomas. Iako nije imala formalno obrazovanje, njezina sposobnost opažanja impresionirala je direktora laboratorija, Gregorija Bejtsona, koji joj je omogućio da često dolazi i provodi vrijeme s delfinima.
U laboratoriju su bila tri delfina: Piter, Pamela i Sisi. Piter je bio mlad i znatiželjan, a Margaret je ubrzo postala posvećena projektu, provodeći vrijeme s njim u bazenu i pokušavajući ga naučiti ljudskom govoru. Ovaj eksperiment zahtijevao je bliskost, pa je Margaret odlučila živjeti s delfinom šest dana u tjednu kako bi ga bolje podučila.
Međutim, kako je Piter odrastao, počeo je pokazivati znakove seksualnog uzbuđenja, što je ometalo trening. Margaret je, kako bi mu pomogla da se oslobodi tih napetosti, donijela kontroverznu odluku da mu osobno pomogne. Iako je bila uvjerena da to ne predstavlja problem, detalji njihovog odnosa izazvali su veliku pažnju medija.
Eksperiment je prekinut 1966. godine zbog promjene fokusa dr. Lija, koji je postao opsjednut istraživanjem psihoaktivnih tvari. Nakon zatvaranja laboratorija, Piter je prebačen, a ubrzo nakon toga, Margaret je primila tužnu vijest – delfin je preminuo, navodno zbog tuge zbog odvojenosti od nje.
Priča o Margaret i Piteru inspirirala je film „Devojka koja je pričala s delfinima”. Nakon svega, Margaret je ostala na otoku, udala se za fotografa koji je radio na projektu i zajedno su stvorili obitelj, pretvorivši nekadašnju laboratoriju u svoj dom.
