„Ovo nije posljedica elementarne nepogode, već ljudske. Umjesto cvrkuta ptica i dječje graje, jutro je započelo strašnim zvukom rušenja stabala – kao da drveće cvili. Nestaje zelenilo, nestaju igrališta… umjesto njih niču zidovi i beton.
Bez obzira na svrhu i opravdanost projekta, prizor koji smo vidjeli probudio je tugu. Ljudi su se prisjetili djece i unuka koji su odrastali igrajući se na igralištu, pod krošnjama drveća, u hladu prirode.
Kako mi je rekla susjeda Višnja – na djelu je pravi ekocid. I moj otac to potvrđuje.
Dio fotografija je posuđen, dio snimljen s prozora stana mojih roditelja, napisala je Ivana Mavrin u svojem postu na Facebook-u.
„Ovom betonizacijom ukradeno je naše djetinjstvo – ne samo moje, nego i mnogih generacija. U što se pretvara moj grad”, završila je Ivana.
