Hrvatski sektor trgovine suočava se s tektonskim promjenama. Prema najnovijim podacima, u kratkom je razdoblju čak 15.000 osoba napustilo radna mjesta u trgovini, što pali alarm za uzbunu kod poslodavaca, ali i ekonomskih analitičnika. Iako je trgovina godinama bila jedan od najvećih generatora zapošljavanja, slika se drastično mijenja.
Ključni razlozi odlaska
Nije tajna da je rad u trgovini fizički i psihički zahtjevan, no nekoliko je specifičnih faktora ubrzalo ovaj masovni odljev:
- Niske plaće u odnosu na troškove života: Unatoč povremenim povišicama, primanja u trgovini često ne prate stopu inflacije, što radnike tjera u sektore s boljim uvjetima.
- Uvođenje neradne nedjelje: Iako je mjera pozdravljena od strane radnika zbog odmora, dio zaposlenika je zbog smanjenog broja radnih sati i gubitka dodataka za rad nedjeljom osjetio pad prihoda, dok su drugi iskoristili slobodno vrijeme za traženje novih karijera.
- Potraga za boljim uvjetima u inozemstvu: Njemačka, Austrija i Irska i dalje su magnet za iskusne trgovce koji tamo za isti posao dobivaju znatno veće satnice.
Tko popunjava praznine?
Dok domaća radna snaga napušta police i blagajne, trgovci su prisiljeni na brza rješenja:
- Uvoz strane radne snage: Sve je veći broj radnika iz dalekih zemalja (Nepal, Filipini, Indija) koji postaju okosnica logistike i slaganja robe.
- Digitalizacija i samoposluživanje: Uvođenje samoposlužnih blagajni više nije luksuz, već nužnost kako bi se premostio nedostatak ljudstva.
- Zapošljavanje studenata i umirovljenika: Trgovački lanci sve agresivnije targetiraju ove skupine za rad na pola radnog vremena.
Što to znači za kupce?
Za prosječnog potrošača, ovaj trend donosi vidljive promjene. Manji broj otvorenih blagajni, gužve u špicama i manjak osoblja za informacije na odjelima postaju svakodnevica. Također, postoji opravdan strah da će kronični nedostatak radnika, uz pritisak na rast plaća onih koji su ostali, u konačnici dovesti do novog rasta cijena proizvoda.
Zaključak struke: Trgovina više nije “sigurna luka” za zapošljavanje bez kvalifikacija. Ako žele zadržati kvalitetan kadar, poslodavci će morati ponuditi mnogo više od pukog minimalca – fokus mora biti na radnom vremenu, međuljudskim odnosima i stvarnom povećanju kupovne moći radnika.
