Međimurska županija slavodobitno je najavila novi paket od 180.000 eura namijenjen besplatnom prijevozu i sufinanciranju ulaznica za bazene za umirovljenike i osobe s invaliditetom. I dok brojke na papiru zvuče impresivno, na terenu, daleko od županijskih ureda, slika je znatno drugačija. Među onima kojima je ova mjera namijenjena, umjesto oduševljenja, prevladava rezignacija.
Papir trpi sve, ali cesta ne
Glavno pitanje koje umirovljenici postavljaju je jednostavno: Čime ćemo se voziti? Besplatna karta ili subvencija za bazen ne vrijede apsolutno ništa osobi koja živi u manjem međimurskom naselju gdje autobusna linija prolazi tek jedan ili dva puta dnevno – i to isključivo u svrhu prijevoza školaraca.
”Lijepo je što misle na nas, ali ja do Čakovca ili bazena ne mogu doći ako me netko od mlađih ne odveze automobilom”, komentira jedan umirovljenik iz gornjeg Međimurja. “Nama ne trebaju samo besplatne karte, nama trebaju autobusi koji voze.”
Zaboravljeni tijekom praznika
Problem postaje još očitiji upravo u vrijeme školskih praznika. Pitanje je je li javna je tajna da je javni linijski prijevoz u ruralnim dijelovima županije gotovo u potpunosti prilagođen školskom kalendaru? Kada nema škole, mnoga sela ostaju odsječena od svijeta.
Umirovljenici koji nemaju vlastiti automobil ili obitelj u blizini, u tim su razdobljima prepušteni sami sebi. Za njih su “besplatan prijevoz” i “odlazak na bazene” tek mrtvo slovo na papiru, jer su linije koje bi ih trebale tamo odvesti – nepostojeće. Dok županija puni medijske stupce iznosima od stotina tisuća eura, osnovna infrastruktura koja bi omogućila starijim osobama da tu pomoć zapravo koriste, ostaje zanemarena.
Povlastice za one koji već imaju pristup?
Kritičari mjere ističu kako će ove pogodnosti najviše koristiti oni koji žive u blizini gradskih središta ili na glavnim prometnim pravcima gdje autobusi ipak češće prometuju. Oni u udaljenijim općinama ponovno ostaju građani drugog reda, promatrajući kako se novac poreznih obveznika usmjerava u mjere koje su im fizički nedostupne.
Potrebna je sustavna promjena, a ne populizam
Umjesto prigodnih mjera koje dobro zvuče, umirovljenici traže stabilan i dostupan javni prijevoz tijekom cijele godine, neovisno o školskim praznicima. Bez rješavanja pitanja frekvencije autobusnih linija, 180.000 eura ostat će samo još jedna stavka u proračunu koja nije uspjela podići kvalitetu života onima kojima je najteže.
Jer, badava je ulaznica besplatna, ako je put do cilja – nemoguća misija.
