U bolničkim hodnicima gdje se često miješaju zabrinutost, strah i nada, postoje liječnici koji svojim pristupom umiruju i prije nego što išta kažu. Među njima je i dr. Roko Munđar, specijalist pedijatrije i subspecijalist dječje neurologije, koji u Županijskoj bolnici Čakovec svakodnevno radi s najosjetljivijim pacijentima – djecom i njihovim obiteljima.
Pedijatrija, a posebno neuropedijatrija, ne traži samo znanje i preciznost. Traži strpljenje, toplinu i sposobnost da se u istom trenutku vidi i dijete koje se boji pregleda i roditelj koji nosi teret neizvjesnosti. Upravo u tom prostoru između medicine i ljudskosti, liječnici poput dr. Munđara grade povjerenje koje često postaje jednako važno kao i terapija.
U njegovom radu posebno se ističe pristup koji ne završava na dijagnozi. Svaki razgovor, svako objašnjenje i svaki pregled imaju cilj smanjiti strah i približiti kompleksnu medicinu roditeljima koji se često po prvi put susreću s ozbiljnim neurološkim pitanjima u djetetovom razvoju.
U neuropedijatriji, gdje se prate razvojne poteškoće, epilepsije i drugi neurološki poremećaji u dječjoj dobi, svaki korak je osjetljiv. Zato je važan liječnik koji ne vidi samo nalaze i slike, nego dijete kao cjelinu – njegove reakcije, emocije i svakodnevicu obitelji koja s njim živi.
Kolege i roditelji često naglašavaju upravo tu njegovu smirenost i način na koji pristupa najtežim situacijama bez žurbe i bez suvišnih riječi. U takvom pristupu, kažu mnogi, djeca se lakše opuste, a roditelji prvi put osjete da nisu sami u procesu koji ih je zatekao.
Dr. Munđar svoj profesionalni put gradi u Čakovcu, ostajući vezan uz sredinu iz koje potječe. U bolnici koja svakodnevno balansira između velikog broja pacijenata i zahtjevne organizacije, njegov rad postaje dio šire slike pedijatrijske skrbi u regiji, one koja se oslanja na ljude koji ostaju, rade i grade povjerenje godinama.
U vremenu kada se medicina često doživljava kroz brojke, protokole i brzinu, priče poput njegove podsjećaju da liječenje počinje mnogo ranije. U načinu na koji liječnik pogleda dijete, kako razgovara s roditeljem i koliko prostora ostavi za strah, ali i za nadu.
