Suvremeni odgoj i obrazovanje suočavaju se s paradoksom: unatoč sve većim ulaganjima u pedagoške metode i individualizirani pristup, autoritet učitelja slabi, a učenici se sve češće navikavaju na povlastice umjesto na zasluge. Je li sustav postao previše popustljiv?
Učitelji, nekada nositelji neprikosnovenog autoriteta i mudrosti, danas se često nalaze u nezavidnom položaju. Njihove se odluke, od ocjena do disciplinskih mjera, redovito preispituju, a ponekad i osporavaju, ne samo od strane učenika, već i njihovih roditelja. Ovaj trend, koji je u porastu posljednjih godina, otvara ozbiljna pitanja o temeljima odgoja i pripremi mladih za izazove stvarnog svijeta.
Kultura “zasluživanja” vs. “dobivanja”
Jedan od ključnih problema, ističu pedagozi i psiholozi, jest promjena u percepciji zasluga. Sve je prisutniji osjećaj da djeca trebaju “dobiti” nešto, neovisno o uloženom trudu ili postignutom rezultatu. To se manifestira kroz različite primjere:
- Pritisak na ocjene: Roditelji često traže preispitivanje ocjena, čak i kada nema objektivnog razloga, pod izlikom da “loša ocjena” šteti djetetovoj psihi ili budućnosti.
- Izbjegavanje odgovornosti: Djeca se sve teže suočavaju s posljedicama svojih postupaka, a roditelji ih nerijetko štite od bilo kakve kritike ili kazne.
- Nepripremljenost za neuspjeh: U okruženju gdje se uspjeh podrazumijeva, djeca razvijaju nisku toleranciju na neuspjeh, što im otežava suočavanje s frustracijama u kasnijem životu.
Posljedice slabljenja autoriteta
Slabljenje učiteljskog autoriteta ima višestruke negativne posljedice. Osim što narušava disciplinu u razredima, otežava proces učenja i stvara ozračje u kojem je teško provoditi bilo kakve standarde. Učitelji se osjećaju demotivirano, a smanjuje se i njihova autonomija u radu.
Štoviše, navikavanje djece da dobivaju ono što nisu zaslužila šalje im pogrešnu poruku o radu, trudu i meritokraciji. U svijetu izvan škole, uspjeh rijetko dolazi bez zalaganja, a takav pristup može stvoriti generaciju nepripremljenu za kompetitivno tržište rada i životne izazove.
Gdje je rješenje?
Stručnjaci se slažu da je ključ u uravnoteženom pristupu koji kombinira empatiju i potporu s jasnim postavljenjem granica i očekivanja. Potrebna je snažnija suradnja između škole i obitelji, temeljena na uzajamnom povjerenju i poštovanju uloge učitelja.
Dopustiti djetetu da iskusi neuspjeh, nauči iz pogrešaka i shvati vrijednost uloženog truda, ključno je za razvoj otporne, odgovorne i samostalne osobe. Samo tako možemo osigurati da današnji učenici postanu sutrašnji građani koji su sposobni ne samo “dobiti”, već i “zaslužiti” svoje mjesto u društvu.
