Stanovnici drugih zemalja Europe masovno protestiraju zbog sve većih cijena u trgovinama, izražavajući nezadovoljstvo i tražeći promjene. U mnogim gradovima organiziraju se demonstracije, a građani zahtijevaju od svojih vlada da poduzmu mjere kako bi olakšali teret poskupljenja. Međutim, situacija u Hrvatskoj izgleda drugačije. Hrvati, iako također pogođeni rastom cijena, često se čine pasivnima, šute i trpe.
Ova tišina može biti rezultat osjećaja beznađa ili umora od neprekidnih borbi za boljitak. Mnogi građani možda smatraju da njihovi glasovi neće donijeti promjenu ili se jednostavno navikavaju na teže uvjete života. Bez obzira na uzroke, tišina hrvatskih građana u trenutku kada se cijene hrane i osnovnih potrepština povećavaju, postavlja pitanje o potrebnoj solidarnosti i aktivizmu u suočavanju s ekonomskim izazovima.
Dok drugi narodi demonstriraju i bore se za svoje interese, važno je promišljati o tome zašto Hrvati ne podižu glas i što bi moglo potaknuti promjenu u njihovom pristupu. Možda je vrijeme da se probudi kolektivna svijest i potakne aktivno sudjelovanje u borbi za bolju budućnost.
