Dok se politička scena u Međimurju pretvara u poligon za jeftine spinove i “reality show” o tome tko će u koju stranku preletjeti, jesmo li slijepi na ono što se valja iza brda? Je li moguće da se, dok se narod zabavlja pričama o “preletačima”, Međimurskoj županiji sprema hladan tuš u obliku tužbe Veljka Kajtazija zbog navodne segregacije?
Spinovi kao paravan za nerad?
Pitanja koja se nameću svakom razumnom stanovniku ove županije su jasna:
- Bave li se naši lokalni moćnici preslagivanjem fotelja dok im iza leđa kuca ozbiljna pravna bitka koja bi mogla imati dalekosežne posljedice?
- Je li lakše puštati medijske balone o političkim transferima nego se suočiti s gorućim problemima suživota i optužbama za diskriminaciju?
- Tko će snositi odgovornost ako se ispostavi da su se, dok su se oni igrali politike, propustile prilike za rješavanje problema koji su sada postali predmetom sudskih procesa?
Zastupnici na braniku, a lokalci u niskom startu?
Zanimljivo je promatrati taj nesklad: dok se naši saborski zastupnici, prema dostupnim informacijama, u Zagrebu upravo bore protiv ovakvih pritisaka i pokušavaju zaštititi interese Međimurja, što rade pojedinci na lokalnom terenu?
- Zabavljaju li se oni doista “puštanjem krvi” kolegama kroz spinove, dok se županiji ozbiljno prijeti tužbama?
- Je li bitnije tko je u kojoj stranci od toga kako će se Međimurje obraniti od optužbi koje narušavaju ugled cijele regije?
Tko će na kraju ugasiti svjetlo?
Kada se slegne prašina oko stranačkih iskaznica i kada spinovi više ne budu zanimljivi, što nam ostaje?
- Hoće li građani Međimurja na kraju biti ti koji će plaćati cijenu ove političke neozbiljnosti?
- Je li moguće da je lokalna vlast toliko zaslijepljena unutarstranačkim igrama da ne vidi (ili ne želi vidjeti) tužbe koje su im već pred vratima?
Možda je vrijeme da se netko zapita: Je li zabava gotova i jesmo li spremni za račun koji stiže?
