U jednoj školi, djeca su dobila zadatak da napišu što bi željela biti kad odrastu i zašto. Učiteljicu su posebno zainteresirale njihove maštarije o budućnosti, od astronauta, frizera do glumaca. No, jedna djevojčica je istaknula nešto što je posebno izazvalo njezinu učiteljicu. Njezin odgovor bio je da bi željela biti pas kada odraste. Zvuči pomalo neobično, zar ne? No, njezino objašnjenje bilo je iznimno dirljivo.
Djevojčica je napisala da bi voljela biti pas jer joj ona daje mnogo strpljenja. Njeni ukućani često viču na nju i govore joj da se smiri, a odrasli su joj slabih živaca. Pas je, prema njenim riječima, uvijek tu da je razumije, bilo da trči po dvorištu ili da je drži u zagrljaju i šuti s njom. On nije sebičan i želi podijeliti sve s njom. Kada se požali na nešto loše što joj se dogodilo, pas je sasluša i nikada ne gleda u telefon, već je umirava svojim toplim pogledom.
Djevojčica je dodala da pas često donosi svoje igračke, iako bi ih mogao i sam koristiti, te da voli spavati – baš kao i ona. No, kad ga pozove u park, nikada je ne odbije. Uvijek je podržava u njenim snovima; kada je cijeli dan željela igrati se doktora i pacijenta, nije se bunio što mu je lepila flastere po nogama. Kasnije je sama odustala od te želje i odlučila da više ne želi biti doktorica, već da želi biti baš njen pas. Jer, on je, kako je napisala, najljubazniji i najbolji prijatelj koji joj uvijek pruža sigurnost i razumijevanje.
