Hrvatsko gospodarstvo sve više ovisi o stranim radnicima, no dok država širom otvara vrata punjenju proračuna i radnih mjesta, obitelji onih koji su došli potražiti bolji život u Hrvatskoj suočavaju se s ozbiljnim institucionalnim preprekama.
Jedan od najoštrijih primjera diskriminacije odnosi se na najranjiviju skupinu – djecu. Naime, iako su roditelji uredno zaposleni i osigurani, njihova djeca s privremenim boravkom nemaju pravo na zdravstveno osiguranje preko njih, već im roditelji to pravo moraju skupo plaćati iz vlastitog džepa.
”Sami plaćamo obavezno osiguranje za djecu”
Dok se zaposlenim stranim radnicima doprinosi za zdravstveno osiguranje automatski uplaćuju iz bruto plaće, taj sustav ne pokriva članove njihove obitelji ako nemaju trajno boravište ili državljanstvo.
”Mi, strani radnici u Hrvatskoj, koji ovdje imamo i svoju djecu, za njih sami moramo plaćati zdravstveno osiguranje. Nama roditeljima se zdravstveno plaća iz bruto plaće, ali time se ne ‘pokriva’ i našu djecu”, ispričao je za 24sata jedan filipinski par koji živi i radi u Hrvatskoj.
Iako ta djeca imaju pravo na upis u hrvatske vrtiće i škole, zdravstveni sustav ih tretira drugačije. U ovoj godini trošak obveznog zdravstvenog osiguranja iznosi 125 eura mjesečno po djetetu. Za obitelj s dvoje djece to znači izdatak od 250 eura mjesečno, što predstavlja čak 20 posto primanja ako roditelj zarađuje, primjerice, prosječnu radničku plaću od 1.200 eura.
Što kaže HZZO i gdje leži zakonski problem?
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) objašnjava da je prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca temeljna pretpostavka za stjecanje statusa osiguranika reguliran građanski status.
Da bi dijete moglo biti osigurano kao član obitelji zaposlene osobe, ono mora biti hrvatski državljanin s prebivalištem u Hrvatskoj, ili imati odobren stalni boravak odnosno dugotrajno boravište. Ako dijete (državljanin treće zemlje) u Hrvatskoj ima samo odobren privremeni boravak, zakon mu onemogućuje da status osiguranika stekne preko roditelja.
Nakon što Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) odobri privremeni boravak djetetu, roditelj ga mora prijaviti HZZO-u u roku od osam dana te početi plaćati mjesečni doprinos. No, tu je i dodatni financijski uteg: prije samog ulaska u sustav HZZO-a, roditelji moraju platiti i naknadu za osiguranje za razdoblje od trenutka kada im je osiguranje prestalo u matičnoj državi pa sve do trenutka prijave u Hrvatskoj.
Hrvatska kao iznimka u EU
Ovakva praksa u suprotnosti je s modelima koje primjenjuju razvijenije europske zemlje u koje strani radnici tradicionalno odlaze. U državama poput Njemačke ili Austrije, djeca automatski ostvaruju pravo na zdravstveno osiguranje preko svojih roditelja, bez ikakvih dodatnih premija. Tamo nacionalnost djeteta nije presudna – ključno je jedino da ono zakonito boravi na teritoriju države s roditeljem koji radi i plaća poreze.
Ured Pravobraniteljice za djecu u svom je izvješću već ranije upozorio kako se roditelji djece stranog državljanstva redovito suočavaju s problemima u ostvarivanju osnovnih prava. Problemi najčešće počinju s reguliranjem boravišnog statusa i spajanjem obitelji, a kulminiraju zakonskim preprekama u zdravstvenoj zaštiti.
”Godinama ukazujemo kako sva djeca na privremenom boravku u Hrvatskoj, neovisno o razlozima boravka, trebaju uživati jednaki standard zdravstvene zaštite te za to treba osigurati sredstva u državnom proračunu”, ističu iz ureda Pravobraniteljice.
Hrvatska se trenutno oslanja na više od 100.000 stranih radnika kako bi održala stabilnost gospodarstva i nadomjestila kronični manjak domaće radne snage. Ipak, dok su njihove ruke dobrodošle na gradilištima, u ugostiteljstvu i dostavama, sustav i dalje zakazuje u pružanju osnovne ljudske i socijalne sigurnosti za njihove obitelji, ostavljajući djecu stranih radnika u poziciji građana drugog reda.
