„Dosta nam je tapšanja po ramenu i praznih obećanja“, poruka je koja se već desetljeće čuje iz Selnice. Načelnik Ervin Vičević iznio je frapantan podatak: općina upravlja sa 105 kilometara šundranih cesta, a u rješavanju tog problema ostavljeni su potpuno sami.
Brojka od 105 kilometara nije samo podatak iz općinskih registara. To je 105 kilometara glavobolje, prašine i financijskog krvarenja. Za načelnika Ervina Vičevića, to je simbol desetogodišnje borbe protiv sustava koji, kako kaže, nudi samo obećanja dok se stvarni problemi ispiru s prvom jačom kišom.
Decenija borbe s „papirnatim“ rješenjima
Vičević ne skriva ogorčenje na rad zajednica općina i nadležnih institucija. Dok se na sastancima donose zaključci, izrađuju strategije i daju usmena jamstva, na terenu se ništa ne mijenja.
„Deset godina vodim istu bitku. Svi kimaju glavom, svi razumiju problem, ali kad treba osigurati konkretna sredstva ili zakonski okvir koji bi pomogao brdskim općinama, odjednom nastaje muk“, stav je koji načelnik neprestano ponavlja.
Problem je u tome što Selnica, zbog specifičnog terena, ima troškove održavanja koje nizinske općine ne mogu ni zamisliti. Svaki od tih 105 kilometara zahtijeva redovito nasipavanje tucanikom („šundranje“), a to je novac koji se baca u vjetar – doslovno i figurativno.
„Šundranje“ kao financijski uteg
Zašto je 105 kilometara šundra toliki problem?
Novac odlazi u nepovrat: Umjesto da se podigne kredit ili povuku EU sredstva za trajno asfaltiranje, općina je prisiljena svake godine krpati rupe. To je kao da stalno kupujete jeftine cipele koje propuštaju vodu, umjesto da jednom kupite kvalitetne čizme.
Prazna obećanja zajednica: Vičević otvoreno proziva sustav udruživanja i zajednica općina. Prema njegovim riječima, solidarnost na papiru ne znači ništa kad se treba izboriti za veći udio iz državnog proračuna ili za posebne fondove namijenjene upravo ovakvim, infrastrukturno zahtjevnim područjima.
Administrativna blokada: Dok se načelnik bori s katastrom i vlasničkim listovima kako bi uopće mogao kandidirati projekte, podrška s viših razina često izostaje ili se svodi na birokratsko „ne može se“.
Može li Selnica preživjeti još jedno desetljeće?
Vičevićeva poruka je jasna: Selnica više nema vremena za čekanje. 105 kilometara cesta koje vode do vinograda, obiteljskih kuća i turističkih potencijala ne smiju biti teret koji će ugušiti razvoj općine.
Bilo bi pošteno da oni koji daju obećanja sjednu u auto i prođu svih 105 kilometara selničkog tucanika nakon nevremena. Možda bi tada shvatili da asfalt u gornjem Međimurju nije luksuz, nego osnovno ljudsko pravo u 2026. godini.
„Hoće li jedanaesta godina borbe napokon donijeti strojeve za asfaltiranje ili samo novi kamion kamenja, ostaje za vidjeti. No, jedno je sigurno – Ervin Vičević neće šutjeti.“
