Nakon posljednjeg preslagivanja u Hrvatskom saboru, zastupnica Dalija Orešković ostala je bez saborskog kluba, a pokušaji da se uklopi u postojeće parlamentarne strukture nisu urodili plodom. Time se dodatno potvrđuje slab politički kapacitet njezina aktualnog djelovanja unutar Sabora.
U novom odnosu snaga, Orešković nije uspjela osigurati dovoljno podrške ni za formiranje vlastitog kluba, niti za priključenje postojećim saborskim klubovima. U političkoj praksi to znači da je ostala izvan svih relevantnih organizacijskih struktura koje određuju parlamentarni utjecaj i pregovaračku snagu zastupnika.
Posebno je znakovito da se takav ishod ponavlja unatoč ranijim političkim suradnjama i činjenici da je u prošlim ciklusima djelovala u okviru šireg oporbenog okupljanja. No te suradnje očito nisu proizvele stabilan politički kontinuitet niti su rezultirale trajnim uporištem unutar Sabora.
Saborski klubovi u praksi predstavljaju osnovni pokazatelj političke težine i sposobnosti okupljanja zastupnika oko zajedničkog djelovanja. U tom segmentu Orešković očito ne uspijeva pretvoriti individualnu političku vidljivost u organiziranu parlamentarnu snagu.
Dodatno, činjenica da se u aktualnom preslagivanju nije uspjela pozicionirati ni u jedan od postojećih klubova ukazuje na ograničen interes drugih zastupnika za političko vezivanje uz njezin model djelovanja. U parlamentarnim odnosima to se u pravilu ne događa slučajno, nego kao rezultat procjene političke isplativosti i stabilnosti suradnje.
Bez saborskog kluba, njezin politički utjecaj svodi se na individualno djelovanje, bez institucionalnih alata koje klubovi osiguravaju – od većeg vremena za raspravu do jačeg utjecaja u saborskim procedurama. U takvim okolnostima, prostor za politički manevar dodatno se sužava.
Treba li se Orešković zapitati zašto je ostala sama…
