Bruno Hančić jedan od okrivljenika za smrt, koja se dogodila sad već duže od desetljeća, točnije 2011. godine, mladog Tomislava Pergara, na svom profilu objavio je post vezano za presudu.
Cijeli post prenosimo u cijelosti:
Pravda i pravo
Tijekom dugogodišnjeg sudskog postupka u kojem sam sudjelovao, suočio sam se s jednom temeljnom, ali rijetko izgovorenom činjenicom: pravda i pravo nisu isto. Pravo je skup propisa koje sudovi primjenjuju, dok se pravda smatra ciljem koji bi se tom primjenom trebao postići. Idealno, presuda bi trebala zadovoljiti oboje. U praksi, često zadovolji samo jedno. U ovom slučaju, nažalost, nije zadovoljeno ni jedno.
Presuda donesena u mom predmetu ne ostavlja bez dilema samo mene kao okrivljenika, već i drugu stranu postupka – obitelj oštećenika. Nakon petnaest godina trajanja postupka, obrazloženje presude nije dalo jasan i nedvosmislen odgovor na ključno pitanje: tko je stvarno odgovoran za smrt oštećenika. Time nisu ispunjeni ni zahtjevi pravne sigurnosti, ni temeljni osjećaj pravde.
S pozicije okrivljenika, neprihvatljivo mi je da se odluka temelji na pravnim osnovama koje su upitne ili narušene, dok se s pozicije oštećenika uskraćuje ono jedino što bi presuda trebala donijeti – jasnoću, istinu i završetak postupka utemeljen na činjenicama i dokazima. U takvoj situaciji nema stvarno zadovoljene strane.
Zbog nastavka postupaka pred višim institucijama, svjesno se suzdržavam od iznošenja i komentiranja pojedinačnih činjenica, dokaza i konkretnih dijelova obrazloženja presude. Cilj ovog osvrta nije polemizirati s odlukom suda niti slati poruke o funkcioniranju pravnog sustava, već ukazati na načelni problem odnosa između prava i pravde u jednom dugotrajnom i složenom postupku.
Kao čovjek, izražavam iskreno žaljenje zbog tragičnog događaja i suosjećanje s obitelji preminulog. Gubitak ljudskog života nenadoknadiv je i svaka ljudska tragedija zaslužuje poštovanje. Istodobno, kao okrivljenik, ne mogu se poistovjetiti s odgovornošću koja mi se ovom presudom pripisuje.
Jednako tako, izražavam žaljenje i duboko suosjećanje sa svojom obitelji, koja već godinama nosi teret ovog postupka i njegovih posljedica, iako prolazi kroz sve to u okolnostima u kojima je moja odgovornost predmet daljnjih pravnih ocjena.
Ovom pravomoćnom presudom pravna borba za ostvarenje prava i pravde ne prestaje, već prelazi u drugačiji oblik. Poštujući pravni sustav Republike Hrvatske, u cijelosti ću ispoštovati donesenu pravomoćnu odluku. Međutim, njezino izvršenje ne znači i kraj nastojanja da se u ovom predmetu, prije ili kasnije, ostvare i pravo i pravda.
Ispred mene i moje obitelji stoji težak put, ali unatoč svemu i dalje vjerujem da će se temeljna načela istine, prava i pravde u konačnici morati zadovoljiti – bez obzira na posljedice koje su do sada obilježile živote svih strana uključenih u ovaj postupak.
Ako postoji moja odgovornost, smatram da ona mora biti jasno, javno i nedvosmisleno obrazložena, uz konkretne i provjerljive dokaze. Samo takva presuda može imati puni smisao – za okrivljenika, za obitelj oštećenika i za društvo u cjelini.
Bruno Hančić
