Linda Harmon živjela je sama u Klivlendu kada je 2014. godine odlučila usvojiti Belu, zlatnog retrivera čije su oči isijavale toplinu koju je izgubila nakon smrti svog muža. Nije ni slutila da će taj pas postati njen neizostavni pratitelj i spasilac. Linda se borila s dijabetesom, bila je krhka i ranjiva, a noćni padovi šećera često su joj predstavljali opasnost. Jedne ledene noći 2016., dok je spavala, razina šećera joj je pala tako nisko da je završila u komi. Bela, koja je ležala pored nje, osjetila je opasnost. Pokušavala je probuditi Lindu guranjem i ljubljenjem, ali bez uspjeha. Očajna, potrčala je u kuhinju i srušila konzerve s police, stvarajući buku koja je zvučala kao poziv u pomoć. Komšija je čuo buku, pozvao hitnu pomoć, i Linda je ponovno udahnula zahvaljujući psu koji nije odustajao.
Od tog trenutka, Bela je postala mnogo više od ljubimca – naučila je donositi Lindinu torbicu s glukometrom, pritisnuti dugme za hitne slučajeve i biti uz nju kad bi se svijet činilo mutnim. Godine 2019., kada je Linda pala u kupatilu, Bela je lajala sve dok komšije nisu provalile vrata. Linda često ističe da je svaki Belin dah bio posvećen njoj – pas bez formalnog treninga, ali s ljubavlju većom od života. Bela je preminula 2022. godine, tiho, u svojoj starosti. Njena urna stoji na kaminu, s natpisom: “Moj anđeo s šapama”. Bela nas podsjeća da pravi heroji ne nose medalje – oni nose ljubav koja nikada ne prestaje.
