Afera koja trese SDP dobila je novi, možda i najružniji nastavak. Eurozastupnica Romana Jerković Kraljić, umjesto da javnosti do kraja objasni kako su nastajali dokumenti vezani uz sporna putovanja i tko je odobravao podatke o njihovim sudionicima, prstom je pokazala prema svom bivšem asistentu.
Prema navodima objavljenima u medijima, Jerković je stranačkim kolegama poručila da upravo iza cijele priče stoji njezin bivši suradnik koji je dokumente iz parlamentarnog ureda dostavio medijima.
Ali tu se nameće vrlo jednostavno pitanje odgovornosti.
Asistent nije eurozastupnik. Nije nositelj političkog mandata. I, što je najvažnije, sama činjenica da je netko dokumentaciju predao novinarima ne znači da je upravo on odlučivao tko će putovati, kako će putovanje biti predstavljeno i što će pisati u službenim dokumentima.
Ako su u dokumentaciji doista bili navedeni netočni podaci o zanimanjima pojedinih sudionika, javnost zaslužuje znati tko ih je unio, tko ih je provjerio, tko ih je odobrio i tko je za cijeli postupak politički odgovoran.
To su pitanja na koja odgovor ne može biti: bivši asistent je kriv jer je dokumente pokazao novinarima. A ne ona koja je uhvaćena s “prstima u pekmezu”.
Ako je taj čovjek samo iznio informacije za koje je smatrao da javnost treba znati, onda problem nije u tome što je netko „zviždao“. Problem je u onome zbog čega je uopće imao razloga zviždati.
Posebno je neugodno kada osoba s političkom moći za vlastitu aferu počne prozivati nekoga tko joj je bio podređen. Jer odnos eurozastupnice i asistenta nije odnos jednakih. Jedna strana ima mandat, položaj, politički utjecaj i odgovornost, a druga radi u njezinu uredu.
Zato sada nije presudno tko je dokumente odnio novinarima. Presudno je jesu li dokumenti autentični i što iz njih proizlazi.
Jerković je ranije tvrdila da je riječ o administrativnim pogreškama te da su aktivnosti provedene prema pravilima. To ima pravo dokazivati. Ali jednako tako javnost ima pravo tražiti odgovore bez prebacivanja odgovornosti na bivšeg zaposlenika.
U međuvremenu je predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić pokrenuo postupak koji bi mogao završiti njezinim izbacivanjem iz stranke zbog reputacijske štete.
A cijela priča sada je zapravo vrlo jednostavna: ako je asistent nešto krivotvorio ili samovoljno unosio neistinite podatke, neka se to dokaže. Ako nije, onda pokušaj da se čovjeka koji je informacije iznio u javnost pretvori u glavnog krivca izgleda kao traženje žrtvenog jarca.
Zviždač ne stvara problem time što ga otkrije. Problem postoji prije nego što itko zazviždi.
