O zdravstvenim podacima, pristupu medicinskoj dokumentaciji i postupanjima unutar Županijske bolnice Čakovec razgovarali smo s upravom bolnice. Poruka je jasna: zaštita pacijenta mora biti iznad svih drugih interesa.
Županijska bolnica Čakovec posljednjih je dana ponovno u fokusu javnosti. I dok se u javnom prostoru otvaraju različita pitanja o odnosima unutar ustanove, postoji jedna tema koja zaslužuje posebnu pozornost – zaštita medicinske dokumentacije i zdravstvenih podataka pacijenata.
O tome smo razgovarali s upravom Županijske bolnice Čakovec.
Prema informacijama koje smo dobili, bolnica provjerava slučajeve u kojima su medicinskoj dokumentaciji pojedinih pacijenata pristupale osobe koje nisu sudjelovale u njihovu liječenju.
Ako se utvrdi da je netko pristupao zdravstvenim podacima bez opravdanog razloga i ovlasti, riječ je o pitanju koje bolnica ne može ignorirati.
Jer medicinski karton nije običan dokument.
U njemu se nalaze podaci o nečijem zdravlju, dijagnozama, terapijama, pregledima i drugim osobnim okolnostima koje pacijent s razlogom očekuje zaštititi.
Tko smije pristupiti medicinskoj dokumentaciji?
U zdravstvenom sustavu pristup podacima pacijenta mora imati svoju svrhu i opravdanje.
To znači da sama činjenica da je netko zaposlen u bolnici ne znači automatski da treba imati razlog za pregledavanje dokumentacije svakog pacijenta.
Upravo zato postoje pravila, procedure i sustavi koji omogućavaju kontrolu pristupa.
Iz uprave bolnice poručuju kako je njihova odgovornost provjeriti poštuju li se ta pravila i reagirati ako se utvrde nepravilnosti.
To nije pitanje odnosa prema pojedinom zaposleniku.
To je pitanje odnosa prema pacijentu.
Jer svaki pacijent mora imati pravo očekivati da njegovu medicinsku dokumentaciju neće pregledavati netko tko za to nema profesionalnu potrebu.
Što se događa ako osjetljive informacije izađu iz bolnice?
U razgovoru s upravom otvoreno je i pitanje mogućeg daljnjeg korištenja informacija kojima se pristupa unutar bolničkog sustava.
Ako netko neovlašteno dođe do zdravstvenih podataka, a zatim ih proslijedi trećim osobama, problem više nije samo interni.
Tada se otvara pitanje zaštite privatnosti pacijenta, ali i odgovornosti osoba koje su takvim podacima pristupale ili ih dalje distribuirale.
Važno je pritom naglasiti da se odgovornost konkretnih osoba ne može utvrđivati unaprijed niti na temelju pretpostavki. Za to postoje postupci u kojima treba utvrditi činjenice.
No jednako je važno da se takvi navodi ne ignoriraju.
Ako postoje zapisi o tome tko je pristupao određenoj medicinskoj dokumentaciji, onda je legitimno provjeriti je li taj pristup bio opravdan.
Zaštita zaposlenika i zaštita pacijenta mogu i moraju ići zajedno
U ovakvim situacijama lako je stvoriti dojam da postoje samo dvije strane – uprava i zaposlenici.
Stvarnost je ipak složenija.
Zaposlenici moraju imati mogućnost ukazati na stvarne nepravilnosti i očekivati da se njihovi navodi razmotre.
Ali istodobno, nitko ne bi smio biti izuzet od pravila koja štite pacijente i njihove zdravstvene podatke.
Drugim riječima, zaštita zaposlenika koji ukaže na problem i zaštita privatnosti pacijenta nisu suprotstavljene vrijednosti.
Obje su nužne za funkcioniranje ozbiljne zdravstvene ustanove.
Uprava bolnice, kako nam je rečeno, želi upravo kroz provjeru konkretnih slučajeva utvrditi što se dogodilo, jesu li pravila poštovana i treba li u pojedinim slučajevima poduzeti daljnje korake.
To je posao uprave.
A posao javnosti i medija jest postavljati pitanja – ali pritom razlikovati ono što je dokazano od onoga što se tek treba utvrditi.
Manje sukoba, više činjenica
Čakovečka bolnica važna je zdravstvena ustanova za velik broj građana Međimurja. U njoj svakodnevno rade liječnici, medicinske sestre, tehničari, administrativni i drugi zaposlenici koji skrbe o pacijentima.
Zato svaka ozbiljna nepravilnost treba biti ispitana.
Ali jednako tako, svaka neprovjerena optužba može nanijeti štetu ljudima koji svoj posao svakodnevno rade u bolnici.
Na kraju, posljedice javnog narušavanja povjerenja ne osjećaju samo uprava i zaposlenici. Osjećaju ih i pacijenti.
Pacijentu koji dolazi u bolnicu nije najvažnije tko je s kim u sukobu. Njemu je važno znati da će dobiti odgovarajuću zdravstvenu skrb, da će njegovi podaci biti zaštićeni i da će se prema njemu postupati profesionalno.
Zato vjerujemo da ovoj temi treba pristupati smireno i odgovorno.
Kritika je potrebna. Pitanja su potrebna. Kontrola rada institucija također je potrebna.
Ali blaćenje bilo koje zdravstvene ustanove, bez obzira na to s koje strane dolazi, ne može biti dobro za nikoga – najmanje za pacijente i djelatnike koji u toj ustanovi svakodnevno rade.
Ako postoje problemi, treba ih imenovati.
Ako postoje nepravilnosti, treba ih utvrditi.
Ako ih nema, treba to jasno reći.
A između svega toga trebale bi stajati činjenice, dokumenti i odgovornost – a ne dodatno podizanje tenzija.
Jer cilj bi svima trebao biti isti: bolja, sigurnija i profesionalnija bolnica u kojoj će se pacijenti osjećati zaštićeno, a zaposlenici moći raditi svoj posao bez nepotrebnih pritisaka i podjela.
