Dalija Orešković već je više od šest godina saborska zastupnica i trenutačno obnaša svoj drugi uzastopni mandat. Upravo zato njezina burna reakcija uoči novog aktualnog prijepodneva privlači još više pozornosti. Orešković tvrdi da je u Saboru planiraju „pokrasti“ i onemogućiti joj pitanje premijeru Andreju Plenkoviću, no problem je što se postupak ne određuje prema tome koga premijer želi ili ne želi čuti, nego prema pravilima Hrvatskoga sabora.
Orešković je na društvenim mrežama objavila ljutit status zbog procedure oko postavljanja usmenih zastupničkih pitanja te situaciju predstavila kao pokušaj da joj se uskrati zastupničko pravo. U svojoj je objavi otišla i dalje, sugerirajući da iza svega stoji strah premijera od njezina pitanja.
No Orešković teško može tvrditi da joj je način funkcioniranja Sabora nepoznat.
Prvi zastupnički mandat započela je još 22. srpnja 2020. godine i u 10. sazivu Sabora provela gotovo četiri godine. Nakon parlamentarnih izbora ponovno je izabrana te joj je drugi mandat počeo 16. svibnja 2024. godine.
Dakle, nije riječ o zastupnici koja se prvi put susreće sa saborskim procedurama, ždrijebanjem, klubovima zastupnika i pravilima o postavljanju pitanja. S više od šest godina iskustva u saborskim klupama, pravila Poslovnika trebala bi joj biti dobro poznata.
Upravo je zato njezina tvrdnja o tome da je netko želi „pokrasti“ posebno neobična.
Poslovnik razlikuje zastupnike koji djeluju kroz klubove od zastupnika političkih stranaka koje nemaju svoj klub. Za takve zastupnike postoje posebna pravila o tome kada mogu postavljati pitanja na aktualnom prijepodnevu.
Orešković trenutačno nema aktivan zastupnički klub kakav je imala ranije. To, međutim, ne znači da joj netko po političkoj odluci premijera oduzima pitanje, nego da se na njezin status primjenjuju pravila koja vrijede za zastupnike u istoj situaciji.
Ni redoslijed zastupnika koji će postavljati pitanja ne bira Andrej Plenković. Nakon prijava provodi se saborska procedura i utvrđuje redoslijed zastupnika.
Orešković, naravno, može smatrati da se Poslovnik pogrešno tumači. Može tražiti očitovanje, upozoravati na nejednak tretman ili otvoriti poslovnički spor ako smatra da joj je neko pravo povrijeđeno.
Ali to je bitno drukčije od tvrdnje da je netko želi „pokrasti“.
Pogotovo kada takva optužba dolazi od zastupnice kojoj je ovo već drugi mandat.
Nakon više od šest godina provedenih u Hrvatskom saboru teško se pozivati na iznenađenje pravilima koja uređuju rad parlamenta. Politička poruka o tome da Plenković „umire od straha“ može dobro zvučati u objavi na društvenim mrežama, ali saborska procedura ipak se ne određuje prema tome tko se koga politički boji.
Ako postoji povreda Poslovnika, treba je konkretno pokazati. Ako je, pak, riječ o primjeni već postojećih pravila, onda priča o „krađi“ izgleda puno više kao politička predstava nego kao stvarno oduzimanje zastupničkih prava.
