Multipla skleroza, Parkinsonova bolest, posljedice moždanog udara, teške bolesti srca i pluća, sljepoća, ozbiljna oštećenja sluha, onkološke bolesti i niz drugih zdravstvenih stanja mogu biti temelj za ostvarivanje prava na inkluzivni dodatak. Iznos može dosegnuti 720 eura mjesečno, no važno je znati da sama dijagnoza nije dovoljna. Ključno je koliko bolest ili invaliditet ograničavaju osobu u svakodnevnom životu.
Inkluzivni dodatak uveden je kako bi se osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama osigurala dodatna financijska potpora zbog prepreka i povećanih potreba s kojima se susreću u svakodnevnom životu.
Među građanima se često postavlja pitanje postoji li točan popis bolesti koje automatski donose pravo na ovu naknadu. Takvog jednostavnog popisa zapravo nema.
Dvije osobe mogu imati potpuno istu dijagnozu, ali jedna može ostvariti pravo na inkluzivni dodatak, dok druga ne mora. Razlog je u tome što se ne procjenjuje samo bolest, nego prvenstveno njezine posljedice.
Gleda se, primjerice, može li se osoba samostalno kretati, hraniti, održavati osobnu higijenu, komunicirati, obavljati kućanske poslove, raditi i sudjelovati u drugim svakodnevnim aktivnostima.
Među bolestima koje mogu dovesti do takvih ograničenja posebno se izdvajaju teže neurološke bolesti. Tu spadaju multipla skleroza, Parkinsonova bolest, cerebralna paraliza, epilepsija s teškim i učestalim napadajima te ozbiljne posljedice moždanog udara.
Kod multiple skleroze, primjerice, mogu se pojaviti problemi s hodanjem, ravnotežom, vidom, izrazitim umorom, slabošću ekstremiteta i kognitivnim funkcijama. Upravo težina tih posljedica može biti važna pri utvrđivanju prava.
U obzir dolaze i teži mentalni poremećaji te intelektualne teškoće ako značajno smanjuju sposobnost osobe da samostalno organizira život, brine o sebi, uzima terapiju, upravlja financijama ili donosi svakodnevne odluke.
Pravo mogu ostvarivati i osobe s ozbiljnim bolestima mišićno-koštanog sustava. Među takvim stanjima mogu biti teški oblici artritisa, ozbiljna oštećenja kralježnice, amputacije i bolesti koje znatno ograničavaju kretanje.
Važnu skupinu čine osobe s teškim oštećenjima vida, uključujući sljepoću, kao i osobe s ozbiljnim oštećenjem sluha te govorno-jezičnim teškoćama koje znatno otežavaju komunikaciju i samostalan život.
Ni kronične bolesti nisu isključene.
Teška kronična bolest pluća može toliko smanjiti sposobnost kretanja i fizičkog napora da je osobi potrebna pomoć drugih. Slično vrijedi za teško zatajenje srca i druga stanja zbog kojih osoba može podnijeti vrlo malo fizičkog napora ili često treba odmor i pomoć.
Temelj za priznavanje prava mogu biti i rijetke i nasljedne bolesti, urođene malformacije i razvojni poremećaji, ali ponovno samo ako su njihove posljedice dovoljno ozbiljne.
U tu skupinu mogu ulaziti i onkološke bolesti. Međutim, ni dijagnoza zloćudne bolesti sama po sebi ne znači automatsko dobivanje dodatka. Procjenjuje se koliko sama bolest, liječenje ili trajne posljedice liječenja ograničavaju svakodnevno funkcioniranje osobe.
Isto vrijedi za posljedice teških prometnih i drugih nesreća, osobito ako su ostavila trajna oštećenja, smanjenu pokretljivost ili potrebu za svakodnevnom pomoći druge osobe.
Važno je i da se kod osobe koja ima više bolesti promatra njihov zajednički učinak. Pojedina dijagnoza možda sama ne bi dovela do dovoljnog stupnja ograničenja, ali više zdravstvenih problema zajedno može bitno smanjiti sposobnost samostalnog života.
Zato je u postupku važna medicinska dokumentacija. Nalazi specijalista, otpusna pisma, rezultati pretraga, podaci o operacijama, rehabilitaciji i trajnoj terapiji mogu pomoći u utvrđivanju stvarnog zdravstvenog stanja.
Posebno je važno da iz dokumentacije bude vidljivo ne samo od čega osoba boluje nego i kako se bolest odražava na njezin svakodnevni život.
Inkluzivni dodatak ima pet razina potpore. Najviša, prva razina, iznosi 720 eura mjesečno. Druga razina iznosi 480 eura, treća 432 eura, četvrta 162 eura, a peta 138 eura.
Koja će razina biti priznata ovisi o utvrđenom stupnju invaliditeta odnosno oštećenja funkcionalnih sposobnosti i potrebi osobe za podrškom.
Zahtjev se podnosi nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad prema mjestu prebivališta. U postupku se pribavlja nalaz i mišljenje nadležnog Zavoda za vještačenje, nakon čega Hrvatski zavod za socijalni rad donosi rješenje.
Zato oni koji imaju ozbiljnu kroničnu bolest ili invaliditet, a nisu sigurni ispunjavaju li uvjete, ne bi trebali zaključivati samo prema nazivu svoje dijagnoze. Za ostvarivanje prava presudno je ono što bolest konkretno znači za njihovu sposobnost samostalnog funkcioniranja.
