U cijeloj priči oko Županijske bolnice Čakovec najlakše je danas pronaći one koji su najvidljiviji.
Liječnike. Medicinske sestre. Medicinske tehničare. Ljude koji svakoga dana rade s pacijentima, koji su na prvoj liniji i koji se sada, opravdano ili neopravdano, sve češće nalaze pod pritiskom javnosti.
No jedno pitanje posljednjih dana ostaje visjeti u zraku:
Gdje je glas onih koji bi trebali stati uz instituciju kada je najteže?
Ne govorimo pritom o tome da bilo tko treba prejudicirati odgovornost za smrt Luke Palatinuša. Upravo suprotno. Ako je bilo propusta, oni moraju biti utvrđeni stručnim, neovisnim i nadležnim postupcima. Obitelj ima pravo na istinu, a javnost ima pravo na odgovore.
Ali između traženja odgovora i javnog osuđivanja cijele jedne ustanove postoji velika razlika.
Čakovečka bolnica nije samo zgrada, ravnatelj ili nekoliko ljudi koji se trenutno nalaze pod povećalom javnosti. To je ustanova u kojoj svakoga dana radi velik broj ljudi koji svoj posao obavljaju savjesno i profesionalno. Jedan događaj, koliko god bio težak i bolan, ne može automatski postati presuda za sve njih.
I zato se danas s razlogom može postaviti pitanje čelništvu Međimurske županije.
Ne zato što bi župan trebao odlučivati tko je kriv.
Ne zato što bi trebao štititi bilo koga od odgovornosti.
Nego zato što se od čovjeka koji predstavlja županiju očekuje da se oglasi kada se javno dovodi u pitanje ugled jedne od najvažnijih institucija Međimurja.
Posebno sada, kada se mora imati na umu još jedna važna okolnost – upravljanje bolnicom više nije pitanje samo lokalne politike i Međimurske županije.
Ako je država preuzela upravljačka prava, onda je potpuno legitimno pitati: tko danas zapravo donosi ključne odluke, tko ima odgovornost za upravljanje i tko bi trebao stati pred javnost kada nastupi ovakva kriza?
To nije političko prepucavanje.
I nije pitanje političkih boja.
Ovo nije priča „naši protiv njihovih“. Nije riječ o tome tko je iz koje stranke, tko je kome politički blizak i tko će iz cijele priče izvući više ili manje političkih bodova.
Ovdje bi se trebalo raditi isključivo o odgovornosti prema Međimurju, njegovim građanima i ljudima koji rade u zdravstvenom sustavu.
Jer ako je potrebno utvrditi je li bilo liječničkog propusta, neka to utvrde oni koji su za to stručni.
Ako je bilo organizacijskih ili upravljačkih propusta, neka se utvrdi tko je za njih odgovoran.
Ako je problem sustavan, neka se jasno kaže gdje je sustav zakazao.
Ali onda se mora razgovarati i o tome tko je imao ovlasti, tko je donosio odluke, tko je imao nadzor i tko danas preuzima odgovornost za upravljanje ustanovom.
U toj priči nije fer sve svesti na liječnika, medicinsku sestru ili tehničara koji su se našli na udaru javnosti.
Još manje je prihvatljivo da se zbog jednog slučaja pod znak pitanja stavlja rad čitave bolnice i stotina ljudi koji svakodnevno liječe građane Međimurja.
A posebno nije dobro da oni koji predstavljaju Međimurje u najtežem trenutku ostanu po strani.
Jer kada je sve dobro, lako je biti uz svoju instituciju. Prava podrška vidi se onda kada je teško.
I upravo zato ovo nije napad na župana, nije obrana ravnatelja i nije zauzimanje strane u postupku koji tek treba dati odgovore.
Ovo je pitanje principa.
Ako je netko pogriješio – neka odgovara.
Ako nije – neka se to jasno kaže.
Ako sustav ima problem – neka se problem riješi.
Ali dok se sve to ne utvrdi, ne smije se dopustiti da javna osuda postane zamjena za činjenice.
Ravnatelj Nikola Hren javno je poručio da je odgovoran za funkcioniranje bolnice, da podržava sve nadležne postupke i da, ako se utvrde propusti, oni moraju biti istraženi. Bolnica je, prema vlastitim navodima, odmah pokrenula unutarnje postupke i zatražila očitovanja uključenih djelatnika.
To je minimum koji se od ustanove mora očekivati.
Ali isto tako, građani imaju pravo očekivati da se u trenutku kada je njihova bolnica pod snažnim javnim pritiskom oglase i oni koji predstavljaju Međimurje.
Ne da bi nekoga unaprijed branili.
Ne da bi nekoga unaprijed osudili.
Nego da bi jasno rekli:
„Činjenice ćemo utvrditi. Odgovorni će odgovarati. Ali nećemo dopustiti da se bez dokaza osudi cijela bolnica i svi ljudi koji u njoj rade.“
To bi danas možda bio najvažniji glas koji Međimurje može poslati svojim građanima.
Jer istina se ne dobiva vikom.
Ne dobiva se političkim bojama.
I ne dobiva se javnim linčem.
Istina se utvrđuje činjenicama, stručnim nalazima i odgovornošću onih koji zaista jesu odgovorni.
A upravo zato sada nije vrijeme za šutnju.
