Danas kada obilježavamo Svjetski dan sindroma Down i Nacionalni dan invalida rada želimo naglasiti da još uvijek ne koristimo u dovoljnoj mjeri radni i drugi potencijal osoba s invaliditetom.
Živimo u doba velikih tehničkih dostignuća, informatičke povezanosti te naprednih asistivnih tehnologija koje otvaraju nove mogućnosti zapošljavanja, rada te dugotrajnog zadržavanja u procesu rada. Međutim, ne smijemo zaboraviti na naše građane koji imaju prirođena ili stečena oštećenja odnosno invaliditet, a koji bez naše podrške ostaju izolirani i isključeni iz društva općenito.
Ne smijemo zaboraviti da osobe sa sindromom Down i invalidi rada imaju radni kapacitet koji unatoč invaliditetu moramo znati prepoznati. Stoga je obveza svih nas da pronalazimo nova područja i nove načine kako bismo njihove sposobnosti otkrili i iskoristili.
Vesele nas trendovi porasta broja djece sa sindromom Down koja se školuju u redovnim školama i koja stječu zanimanja koja su danas tražena na tržištu rada. Brojni primjeri njihovih uspjeha u poslovima koje obavljaju trebali bi biti poticaj poslodavcima.
Međutim, smatramo da njihovo zapošljavanje ne bi trebalo biti zapreka za daljnje ostvarivanje onih naknada i usluga koje ostvaruju po osnovi svoga invaliditeta jer na taj način potičemo njihovu veću zapošljivost.
Jednako tako vjerujemo da će osobe s invaliditetom, koji je posljedica ozljede ili zdravstvenog stanja, uslijed kojeg više ne mogu obavljati poslove koje su ranije obavljali, kroz poboljšanje zakonskog uređenja profesionalne rehabilitacije i osiguravanje potrebne podrške i prilagodbe moći ostvariti svoje pravo na rad i korištenje preostalih radnih sposobnosti.
