Nakon vojnog oslobađanja Međimurja, na Franjevačkom je trgu u Čakovcu 9. siječnja 1919. održana velika narodna skupština na kojoj je donesena Rezolucija o odcjepljenju Međimurja od mađarske države i izražena želja za pripojenjem Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Iako su Mađari odustali od Međimurja tek nakon Trianonskog sporazuma 1920. godine, velika narodna skupština u Čakovcu bila je jedna od najvažnijih događaja za hrvatsko stanoništvo u Međimurju. Na skupštini je sudjelovalo preko deset tisuća ljudi, a najveća zasluga za postizanje odcjepljenja pripada dr. Ivanu Novaku.
U čast tome održana je svečanost u zgradi Scheier u Čakovcu, a svečanu akademiju upriličili su predstojnik Ureda predsjednika Orsat Miljenić, izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora, saborski zastupnik i gradonačelnik Murskog Središća Dražen Srpak, župan Međimurske županije Matija Posavec, gradonačelnica Čakovca Ljerka Cividini, zamjenik župana Josip Grivec, potpredsjednik Skupštine Međimurske županije Ivica Baksa, bivši župani Ivica Perhoč i Josip Posavec, saborska zastupnica Andreja Marić, gradonačelnik Preloga Ljubomir Kolarek, gradonačelnik Ludbrega Dubravko Bilić, gradonačelnik Ivanca Milorad Batinić, gvardijan franjevačkog samostana fraFilip Đurđević.
Svečanost je uvodnim riječima započeo Ivan Pranjić iz čakovečkog Ogranka Matice hrvatske, dok je glazbeni dio izveo Mirko Švenda Žiga.
U Hrvatskom je narodu u Međimurju od uvijek živjela želja da se politički sjedini sa svojim suplemenicima iste krvi i jezika. Imperijalizam mađarske države, koji je nasilnom mađarizacijom htio od raznih naroda bivše države Ugarske stvoriti jedinstveni i jednojezični mađarski narod,- kao što nije uspio kod ostalih nemađarskih naroda, – tako nije uspio niti kod međimurskih Hrvata. Uzprkos najvećeg nasilja i najžešće mađarizacije ipak je hrvatski narod u Međimurju uščuvao svoj jezik i živu želju za oslobođenje izpod tuđinskog jarma. Kad je pobiedila ideja velikog predsjednika sjeverno-američkih država Wilsona o samoodređenju naroda, osjetili su i međimurski Hrvati da i oni imaju pravo na slobodu i život. Mađarske su vlasti htjele još jednim posljednjim udarcem u klici uništiti ovu težnju naroda za slobodom, te su mnogi sinovi našega naroda morali tu težnju platiti vlastitom krvlju. Ipak je nadošao čas oslobođenja po slavnoj vojsci sinova naše krvi i jezika. Zato danas Hrvati iz cieloga Međimurja, – sakupljeni na javnoj obćoj skupštini, održanoj 9. siječnja 1919. u glavnom mjestu Čakovcu, – pred cielim svietom otvoreno, odlučno, jednodušno i samosvjesno izjavljuju: Za uviek se odcjepljujemo od mađarske države, kojoj smo do sada pripadali samo pod utjecajem sile i protiv svoje volje.
