Sve manje mladih vidi svoju budućnost u rukovodećim foteljama, a trend koji zahvaća generaciju Z sve više zabrinjava poslodavce diljem svijeta. Umjesto napredovanja prema menadžerskim pozicijama, mladi zaposlenici biraju stabilnost, fleksibilnost i ravnotežu između privatnog i poslovnog života.
Prema dostupnim istraživanjima, tek mali postotak pripadnika generacije Z želi postati šef. Razlog nije manjak ambicije, već drugačiji pogled na karijeru. Za razliku od prethodnih generacija, koje su uspjeh često mjerile titulama i hijerarhijom, današnji mladi sve više cijene slobodno vrijeme i mentalno zdravlje.
Menadžerske pozicije za njih su sinonim za stres, duže radno vrijeme i veliku odgovornost. Osim što odgovaraju nadređenima, šefovi su istovremeno odgovorni i za svoje timove, što dodatno povećava pritisak. U posljednjim godinama broj zaposlenika po jednom menadžeru značajno se povećao, čime je uloga voditelja postala još zahtjevnija.
Takav stav generacije Z već sada stvara izazove za kompanije koje se suočavaju s nedostatkom novih lidera. Ako se trend nastavi, moglo bi doći do problema u organizaciji rada i dugoročnoj održivosti poslovanja.
Posebno je osjetljiva situacija u Europi, gdje uz ovaj trend dolazi i do starenja stanovništva te smanjenja radne snage. Upravo zato poslodavci sve više traže nove načine kako motivirati mlade i redefinirati ulogu menadžera.
Za generaciju Z uspjeh više nije vezan uz titulu, već uz kvalitetu života. A to je promjena koja bi mogla trajno preoblikovati tržište rada.
