U Hrvatskoj sve veći broj stranih radnika puni tržište rada, no iza brojki o zapošljavanju krije se ozbiljan problem – njihova djeca često ostaju bez osnovnog prava na zdravstvenu zaštitu.
Iako roditelji uredno rade i plaćaju doprinose, njihova djeca, ako imaju samo privremeni boravak, ne mogu automatski ostvariti pravo na zdravstveno osiguranje. Umjesto toga, roditelji su prisiljeni dodatno izdvajati značajne mjesečne iznose kako bi osigurali osnovnu zdravstvenu skrb za najmlađe.
Prema svjedočanstvima iz prakse, trošak osiguranja za jedno dijete može doseći i više od stotinu eura mjesečno. Situaciju dodatno otežava činjenica da se u nekim slučajevima traže i retroaktivne uplate, što obitelji dovodi pred financijski zid.
Ključ problema leži u administrativnom statusu djece. Za razliku od djece s reguliranim stalnim boravkom, ona s privremenim statusom ne uživaju ista prava, bez obzira na to što njihovi roditelji aktivno sudjeluju u sustavu i doprinose njegovu funkcioniranju.
Ovakva praksa izaziva nezadovoljstvo i među radnicima i među stručnjacima, koji upozoravaju na neusklađenost sustava s realnim potrebama društva. Usporedbe s drugim europskim državama dodatno naglašavaju problem – u nekima od njih djeca stranih radnika automatski su uključena u zdravstveni sustav.
Dok Hrvatska sve više ovisi o stranoj radnoj snazi, pitanje jednakog pristupa osnovnim pravima, poput zdravstvene zaštite za djecu, postaje sve važnije. Bez sustavnih promjena, mnoge obitelji nastavit će živjeti između rada i nesigurnosti.
