Val nezadovoljstva i duboke zabrinutosti preplavio je domaću obrtničku scenu. Prema najnovijim najavama i zakonskim izmjenama, dijelu hrvatskih obrtnika fiksna davanja i doprinosi mogli bi skočiti za nevjerojatnih pedeset do čak osamdeset posto. Dok vladajući opravdavaju promjene punjenjem proračuna i uvođenjem reda, s terena stižu dramatični apeli onih koji svojim radom hrane obitelji i pokreću lokalno gospodarstvo.
”Ovo više nije stvar ljutnje ili hira. Ovo je čisti očaj. Dovedeni smo pred zid i pitanje je tko će od nas uopće preživjeti godinu”, poručuju ogorčeni obrtnici.
Udarac će najjače osjetiti paušalni obrtnici te mali poduzetnici u uslužnim i proizvodnim djelatnostima kojima se drastično mijenjaju osnovice za obračun doprinosa. Mnogi od njih posluju na samoj granici rentabilnosti, posebno u manjim sredinama, pa skok davanja od osamdeset posto za njih ne znači samo manju zaradu, već izravno poslovanje s gubitkom.
Problem postaje još izraženiji kada se u obzir uzme nesrazmjer ovog rasta u usporedbi s inflacijom i plaćama koje rastu po znatno nižim stopama. Najteže prolaze mikropoduzetnici koji rade sami i nemaju prostor za prelijevanje troškova na zaposlenike ili klijente.
Povijest je pokazala da pretjerani nameti rijetko kada dugoročno pune proračun; umjesto toga, oni češće tjeraju ljude na zatvaranje legalnih poslova ili prelazak u sivu zonu.
Kako bi se slikovito prikazalo što ovakvo povećanje znači za kućni budžet jednog obrtnika, dovoljno je pogledati okvirne brojke. Ako su dosadašnji mjesečni doprinosi iznosili oko 190 eura, s novim izračunom penju se na otprilike 342 eura. To stvara razliku od 152 eura mjesečno, što na godišnjoj razini iznosi više od 1.800 eura novog, čistog troška.
Za frizera, automehaničara, postolara ili programera početnika to u praksi znači da moraju raditi mjesec ili dva isključivo za pokrivanje novonastale razlike prema državi.
Predstavnici obrtničkih komora i udruga upozoravaju da je ovaj potez potpuno kontraproduktivan. Umjesto da se stimulira samozapošljavanje i ostanak mladih u Hrvatskoj, država šalje poruku da je opstanak na tržištu postao luksuz. Obrtnici ističu kako nikada nisu bili protiv plaćanja poreza, ali opravdano traže predvidljivost i održivost. Ako bi podigli cijene svojih usluga u istom postotku kako bi ostali na nuli, ugrozili bi vlastitu klijentelu jer u današnje vrijeme rijetko tko može platiti popravak, šišanje ili lokalni proizvod dvostruko više.
Hrvatski su obrtnici pokazali iznimnu žilavost tijekom proteklih ekonomskih kriza, no ovaj bi administrativni pritisak mogao biti kap koja je prelila čašu. Ako se ne pronađe kompromisno rješenje ili model ublažavanja ovih davanja, domaće bi gospodarstvo moglo pretrpjeti ozbiljan udarac koji se neće očitovati u punijem proračunu, već u masovnom zatvaranju vrata tisuća malih obiteljskih obrta.
