Novi mađarski premijer predlaže širenje saveza na osam članica, što bi Hrvatskoj moglo donijeti ogroman utjecaj u Bruxellesu, ali politički analitičar Davor Gjenero upozorava na geopolitičke zamke i rivalstvo između SAD-a i EU-a.
Ubrzo nakon parlamentarnih izbora u Mađarskoj, lider pobjedničke stranke TISZA i novoimenovani premijer Péter Magyar pokrenuo je ambicioznu vanjskopolitičku inicijativu. Najavio je proširenje Višegradske skupine (V4) sa sadašnje četiri članice (Mađarska, Poljska, Češka i Slovačka) na ukupno osam zemalja, što bi uključivalo Hrvatsku, Austriju, Sloveniju i Rumunjsku.
Tijekom ovotjednog posjeta Berlinu i sastanka s njemačkim kancelarom Friedrichom Merzom, Magyar je konkretizirao svoje planove. Potvrdio je da će na predstojećem sastanku saveza, zakazanom za 23. lipnja, službeno predložiti pozivanje novih članica. „Izgradimo zajedno snažnu srednju Europu“, poručio je mađarski premijer iz Berlina.
Oživljavanje saveza nakon Orbanova odlaska
Višegradska skupina osnovana je još 1991. godine s ciljem jačanja bivših komunističkih zemalja kroz zajedničke gospodarske, infrastrukturne i kulturne projekte. Međutim, proteklih je godina savez značajno oslabio, ponajviše zbog dubokog razlaza između Poljske i Mađarske pod vodstvom Viktora Orbána oko odnosa prema ratu u Ukrajini.
Dolaskom Magyara na vlast, Budimpešta je odlučila oživjeti i proširiti skupinu. Nova mađarska vlada sada dijeli slične poglede s Poljskom, dok se razmimoilaženja prebacuju na relaciju sa Slovačkom (pod Robertom Ficom) i Češkom, posebice kada je riječ o odnosu prema Rusiji.
Veliki dobici u Bruxellesu, ali i „mala, neugodna situacija“
Hoće li Vlada Andreja Plenkovića glatko prihvatiti ovaj poziv, za N1 Televiziju komentirao je politički analitičar Davor Gjenero. On podsjeća da bi Hrvatska članstvom u V4 dobila „eksponencijalno značenje unutar Europskog vijeća“, jer bi glas te skupine u slučajevima dvotrećinskog glasanja bio ravan snazi Francuske i Njemačke zajedno.
Ipak, Gjenero poziva na oprez i ističe da u cijeloj priči postoji „mala, neugodna situacija“, a to je rivalitet između Bruxellesa i Washingtona. Naime, mnoge zemlje koje se spominju u kontekstu novog V4 saveza imaju specifične i vrlo bliske odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama:
- Poljska: Unatoč povratku u mainstream EU-a pod Donaldom Tuskom, ima snažne bilateralne projekte s Washingtonom.
- Austrija: Unutar vladajuće Narodne stranke (ÖVP) i dalje je jak utjecaj bivšeg kancelara Sebastiana Kurza, koji je izrazito vezan uz američke republikance i Donalda Trumpa.
- Slovenija: Dobiva novu vladu Janeza Janše, političara s tradicionalno posebnim vezama prema SAD-u i Izraelu.
- Češka: Premijer Andrej Babiš također se smatra političarom bližim Trumpu nego Bruxellesu.
„Puno pitanja visi u zraku, a još nije jasno ni kakve će biti Magyarove politike, osobito energetska“, upozorava Gjenero. Za Hrvatsku je ključno hoće li se Budimpešta okrenuti poljskim plinovodima, turskom toku ili pak hrvatskom LNG terminalu na Krku.
Sukob s Inicijativom triju mora
Dodatni problem predstavlja činjenica da bi ovako proširena Višegradska skupina mogla postati izravna konkurencija Inicijativi triju mora, projektu kojem je Hrvatska suosnivačica i koji je tek nedavno u potpunosti zaživio velikim summitom u Dubrovniku krajem travnja.
„Ugroziti nešto što imate nečim što je još uvijek u oblacima dosta je rizična situacija za Hrvatsku“, smatra analitičar.
Konačni odmak od zapadnog Balkana
Unatoč svim neizvjesnostima koje službeni Zagreb mora pažljivo odvagnuti, Gjenero zaključuje kako projekt ima i jednu ogromnu prednost za Hrvatsku. Ulazak u takav srednjoeuropski blok značio bi potpuni prekid priče o regionalnoj suradnji na zapadnom Balkanu i trajno repozicioniranje Hrvatske tamo gdje povijesno i pripada – u Srednju Europu.
„Načelno nam je to prihvatljivo, ali oprez je majka mudrosti“, zaključuje Gjenero. Odluka o prihvaćanju poziva bit će jasan pokazatelj budućeg vanjskopolitičkog smjera Banskih dvora.
