Javnost u New Yorku duboko je potresena nakon izricanja presude tridesetpetogodišnjem Robertu Buskeyu mlađem, koji je osuđen na kaznu od 27 godina do doživotnog zatvora zbog svirepog ubojstva svoje petogodišnje kćeri Charlotte. Otac je pred sudom priznao krivnju za ubojstvo i svjesno davanje opojnih droga djeci, čime je zaključen sudski proces koji je pred očima javnosti razotkrio nezamislivu obiteljsku tragediju i kuću potpunog užasa.
Monstruozni detalji iz istrage pokazali su da je malena Charlotte mjesecima bila zaključana u mračnoj sobi, potpuno lišena hrane, vode i ikakve ljudske skrbi. Dok je djevojčica prolazila kroz nezamislivu patnju, njezin trogodišnji brat proživljavao je jednako stravičnu torturu, uokviren rešetkama kaveza u kojem ga je otac držao zatočenog.
Dok su se njegova djeca borila za goli život u stanju teške neuhranjenosti i potpune izolacije, Buskey je vrijeme provodio igrajući videoigre i konzumirajući kokain. Da užas bude veći, toksikološki nalazi potvrdili su prisutnost ove teške droge i u krvi nesretnih mališana.
Tijekom izricanja presude, sudac je oštro osudio ponašanje optuženika, opisavši Buskeya kao duboko sebičnu osobu koja nije pokazala ni mrvicu empatije prema vlastitom djetetu koje je tjednima umiralo od gladi na samo nekoliko metara od njega.
Ova nezapamćena obiteljska tragedija ponovno je pokrenula lavinu pitanja o zakazivanju društvene odgovornosti i potrebi za bržom reakcijom okoline u slučajevima ekstremnog obiteljskog nasilja.
