Nakon nedavne sjednice Skupštine Međimurskih voda d.o.o., javnosti su prezentirani impresivni tehnološki i infrastrukturni rezultati za 2025. godinu.
Iz Uprave društva, na čelu s direktoricom mr.sc. Sunčanom Glavinom, s ponosom ističu kako se tvrtka pozicionirala u sam vrh u Hrvatskoj s gubicima vode smanjenim na svega 20%, realiziranim investicijama od preko 17 milijuna eura te visokim stupnjem zelene samoodrživosti.
S tehničke i ekološke strane, Međimurskim vodama se uistinu nema što prigovoriti – smanjiti gubitke mreže na petinu i pustiti u pogon kapitalne objekte poput vodotornja u Prelogu hvalevrijedan je iskorak za kvalitetu života u Međimurju.
Međutim, kada se ti sjajni infrastrukturni rezultati prenesu na teren čistih ekonomskih brojki i službenih financijskih izvještaja Fine, priča dobiva sasvim drugu dimenziju.
Rekordni prihodi „pojedeni“ troškovima sustava
Prema službenim podacima za 2025. godinu, Međimurske vode ostvarile su goleme ukupne prihode od 15,26 milijuna eura, što predstavlja snažan rast od čak 19,28% u odnosu na godinu ranije. Projektni zamašnjak i milijunska ulaganja o kojima Uprava govori jasno su vidljivi u ukupnom prometu tvrtke.
No, ekonomski paradoks nastaje na samom dnu računa dobiti i gubitka. Od tih silnih 15,26 milijuna eura prihoda, tvrtki je na kraju godine kao čista neto dobit ostalo tek – 10.991 euro.
Iako se u postocima bilježi rast dobiti u odnosu na prethodnu godinu (koja je očito bila na samom rubu gubitka), u realnom poslovnom svijetu neto profitna marža od svega 0,07% znači rad na oštrici noža. Svaki euro koji uđe u tvrtku, sustav gotovo u potpunosti „proguta“ za vlastito funkcioniranje.
Ekonomski učinak po zaposlenom: 67 eura godišnje
Da bi se ostvarili tehnički uspjesi kojima se Međimurske vode hvale, tvrtka se oslanja na veliku radnu snagu. U 2025. godini broj zaposlenih (prema satima rada) iznosio je 164 radnika.
Kada stavimo u omjer vojsku zaposlenih i ostvareni financijski rezultat, dolazimo do frapantnog podatka: svaki zaposlenik Međimurskih voda tvrtki je na razini cijele godine donio tek oko 67 eura čiste dobiti (10.991 / 164 radnika).
Glavni razlozi za ovakav ishod leže u specifičnosti javnog sektora:
▪️Socijalne cijene usluga: Cijenu kubika vode i odvodnje ne diktira slobodno tržište već politika, zadržavajući je u sferi socijalno podnošljive kategorije za građane.
▪️Golemi hladni pogon: Održavanje stotina kilometara mreže, troškovi plaća za 164 čovjeka i amortizacija skupe opreme pojedu gotovo kompletan RUC (razliku u cijeni).
Tehnički div na klimavim financijskim nogama?
Najnoviji izvještaj Međimurskih voda otvara vječno pitanje: kako ocjenjivati uspjeh javnog poduzeća?
Ako ga ocjenjujemo kao komunalni servis – smanjenje gubitaka vode na 20% i uspješna zelena tranzicija znače čistu peticu. No, ako ga promatramo kroz prizmu održivog menadžmenta, poslovati s 15 milijuna eura prihoda, nositi teret od 164 zaposlenika i završiti godinu sa samo 11 tisuća eura na računu predstavlja golem rizik.
Direktorica i Uprava imaju pravo na ponos zbog tehničkih iskoraka, ali bilanca jasno poručuje – Međimurske vode su div koji hoda po iznimno tankoj financijskoj žici, gdje bi minimalni poremećaj na tržištu ili rast troškova ovu „pozitivnu nulu“ preko noći mogao pretvoriti u ozbiljan gubitak.
(Izvor podataka o poslovanju: Službeni financijski izvještaj Fina Info.BIZ za 2025. godinu)





