Nadolazeće Svjetsko prvenstvo u nogometu, koje će se igrati na terenima Sjedinjenih Američkih Država, Kanade i Meksika, donosi radikalnu promjenu u povijesti ovog sporta. S proširenjem na četrdeset i osam reprezentacija i uvođenjem potpuno nove faze natjecanja, šesnaestine finala, turnir se pretvara u iscrpljujući maraton dug četrdeset dana u kojem će strpljenje, fizička pripremljenost i širina igračkog kadra biti važniji nego ikada prije.
U takvom izmijenjenom nogometnom poretku, prognoze postaju složenije, a put do pobjedničkog postolja zahtijeva savršenu kombinaciju taktičke zrelosti i sportske sreće.
Kada se analiziraju dometi hrvatske nogometne reprezentacije na ovom povijesnom prvenstvu, ključno je prepoznati specifičan trenutak u kojem se naši nogometaši nalaze. Hrvatska u turnir ulazi izuzetno rasterećena, ali s jasnim pobjedničkim mentalitetom koji je građen godinama kroz prethodne velike uspjehe. Smještaj u skupinu s Engleskom, Ganom i Panamom sugerira da prolazak u nokaut-fazu ne bi trebao doći u pitanje, čak i ako se uzme u obzir novi format u kojem i najbolje trećeplasirane ekipe idu dalje.
Prva utakmica protiv Engleske u Dallasu poslužit će kao idealan lakmus papir za testiranje snage, no stvarni turnir za Vatrene počinje tek nakon grupne faze.
Ono što Hrvatsku čini opasnom za svakog protivnika jest njezina nepredvidiva mješavina iskustva i nadolazeće mladosti. Dok će se igra i dalje uvelike oslanjati na neupitni autoritet i kreaciju u veznom redu, snaga ove momčadi leži u igračima koji su u naponu snage i igraju ključne uloge u najjačim europskim ligama.
Obrana vođena igračima elitne klase jamči stabilnost, no najveći izazov bit će realizacija u napadu i energetska potrošnja. Zbog dodatne utakmice u nokaut-fazi, put do medalje sada zahtijeva čak osam susreta, što može biti problematično za reprezentaciju koja nema tako širok bazen igrača kao najveće svjetske velesile.
Realan domet ove generacije je plasman među osam najboljih na svijetu, odnosno četvrtfinale, što bi u ovakvoj konkurenciji bio još jedan ogroman uspjeh, iako tradicija sugerira da Hrvatska, jednom kada prođe prve prepreke, može igrati s bilo kim na planetu.
S druge strane, kada se traži konačni pobjednik ovog dugog i zahtjevnog prvenstva, svi putevi vode prema europskom kontinentu, točnije prema Francuskoj. Francuska reprezentacija posjeduje sve elemente potrebne za osvajanje naslova u ovakvom formatu. Njihova najveća prednost nije samo prisutnost individualnih zvijezda poput Kyliana Mbappéa, već zastrašujuća dubina kadra koja izborniku omogućuje da bez pada u kvaliteti rotira momčad i održava visoku razinu energetskog pritiska tijekom cijelog turnira. U uvjetima sjevernoameričkog ljeta i čestih putovanja, ta nevjerojatna fizička i trkačka moć bit će presudan faktor.
Glavni suparnik koji bi mogao ugroziti francuski pohod na tron jest Brazil, koji uvijek dolazi s imperativom naslova i posjeduje vjerojatno najkreativniji napadački arsenal na svijetu. Ipak, povijest nas uči da južnoameričke momčadi često nailaze na taktičke probleme kada se suoče s discipliniranim europskim blokom u kasnijim fazama natjecanja. Francuzi su u tom pogledu taktički zreliji, hladnokrvniji i sposobniji pobjeđivati u utakmicama u kojima ne briljiraju, što je odlika pravih šampiona.
Zbog spoja sirove fizičke snage, pobjedničkog iskustva s velikih natjecanja i motiva ključnih igrača da isprave propušteno s prošlog prvenstva, Francuska opravdano slovi za glavnog favorita koji će na kraju podići pobjednički trofej.
