Dok se hrvatski građani svakodnevno bore s inflacijom i rastućim troškovima života, proračunska davanja za zaslužne pojedince ponovno dolaze u fokus javnosti. Portal Teleskop ekskluzivno donosi kompletan i detaljan popis svih 268 korisnika takozvanih „sportskih mirovina“ – naknada koje država isplaćuje vrhunskim sportašima, trenerima i izbornicima za njihove povijesne uspjehe na olimpijskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima.
Ukupna brojka je frapantna: Republika Hrvatska na godišnjoj razini iz državnog proračuna za ovu namjenu izdvaja gotovo 3,7 milijuna eura.
Sustav koji nagrađuje izvrsnost ili preveliki teret za proračun?
Trajne novčane mjesečne naknade uvedene su kako bi se osigurala egzistencija sportašima koji su svojim radom i odricanjem promovirali Hrvatsku diljem svijeta. Pravo na naknadu stječe se nakon navršene 45. godine života, a iznosi ovise o sjaju medalje i vrsti natjecanja – najviši iznosi rezervirani su za osvajače zlatnih olimpijskih odličja.
Među 268 imena na popisu nalaze se legende hrvatskog sporta, od proslavljenih generacija rukometaša, vaterpolista i veslača, pa sve do individualnih šampiona u atletici, tenisu i borilačkim sportovima. Popis također uključuje i vrhunske trenere te izbornike bez čije stručnosti ti uspjesi ne bi bili mogući.
Međutim, podaci do kojih je došao Teleskop ponovno otvaraju pitanje pravednosti i održivosti ovog modela. Dok neki umirovljeni sportaši doista žive na rubu egzistencije pa im je ova naknada spas, na popisu se nalazi i nemali broj onih koji su tijekom svojih karijera zaradili milijunske iznose u inozemnim klubovima te su financijski potpuno osigurani. Unatoč tome, zakon ne predviđa imovinski cenzus – naknada pripada svima koji su ostvarili propisani sportski rezultat.
Tko su najveći dobitnici?
Prema analizi popisa, pojedinačni mjesečni iznosi kreću se od minimalnih zakonskih naknada za europske bronce pa sve do iznosa koji uvelike premašuju prosječnu hrvatsku plaću za olimpijska zlata. Kada se sve zbroji, mjesečni ceh za porezne obveznike iznosi nešto više od 300.00 centi po osobi u prosjeku, što na godišnjoj razini doseže iznos od 3,7 milijuna eura.
Najveći broj korisnika dolazi iz redova momčadskih sportova, s obzirom na to da su cijele generacije rukometaša iz 1996. i 2004. godine, kao i brojni vaterpolisti, ostvarili pravo na ove naknade.
Kritičari ovog sustava godinama upozoravaju da bi se u obzir moralo uzeti materijalno stanje primatelja. S druge strane, sportska zajednica oštro brani ovaj model, tvrdeći da je riječ o “nacionalnoj mirovini za ambasadore države” te da su ti ljudi u mladosti žrtvovali svoje zdravlje i obrazovanje za slavu domovine.
Popis koji će izazvati rasprave
Objava ovog kompletnog popisa zasigurno će ponovno podijeliti hrvatsku javnost. Dok će dio građana smatrati kako su naši sportski heroji zaslužili svaki euro, drugi će s pravom pitati zašto se milijunski iznosi isplaćuju ljudima koji već posjeduju višemilijunsku imovinu, dok obični umirovljenici jedva spajaju kraj s krajem.
